![\"Clanak-Slavonija-karta_1\"](\"http:\/\/hipsb.hr\/wp-content\/uploads\/2012\/12\/Clanak-Slavonija-karta_1-e1358429475753.jpg\")
<\/p>\nName Slavonija<\/i> potje\u010de od srednjovjekovnog latinskog imena S(c)lavonia<\/i> koje, jednako kao i oblici S(c)lavia<\/i> i S(c)lavinia<\/i>, ozna\u010dava \u2018zemlju nastanjenu Slavenima (Sclavi<\/i>, Sclavini<\/i>, Sclavones<\/i>)\u2019. Tim se imenom nazivala i rana hrvatska dr\u017eava na isto\u010dnoj obali Jadrana, osobito u papinskim i drugim zapadnim izvorima, sve do vremena kri\u017earskih ratova, \u010diji kroni\u010dari isto\u010dnojadransku obalu i njezino brdovito zale\u0111e redovito nazivaju \u201cSlavonijom\u201d.<\/p>\n
Kada se na po\u010detku 12. stolje\u0107a pod vla\u0161\u0107u ugarsko-hrvatskih kraljeva na\u0161ao \u010ditav prostor izme\u0111u Drave i Jadrana, stvorili su se u tom novom okviru uvjeti za postupno razlikovanje Hrvatske<\/i> od Slavonije<\/i>. Specifi\u010dnija imena Hrvatska<\/i> i Dalmacija<\/i> ostala su ograni\u010dena na gorsko dinarsko, odnosno primorsko podru\u010dje, a pod \u0161irim imenom \u201c\u010ditava Slavonija\u201d (tota Sclavonia<\/i>) obuhva\u0107ena su u 13. st. ne samo njihova podru\u010dja, nego i ono sjeverno odatle, u sredi\u0161njem Posavlju i u me\u0111urje\u010dju Drave i Save.<\/p>\n
Nizinski kontinetalni dio \u201c\u010ditave Slavonije\u201d nije imao nikakvo posebno ime pa je svoju izdvojenu institucionalnu organizaciju u kasnijem 13. st. otpo\u010deo pod imenom Slavonija<\/i>. Danas se ne mo\u017ee pouzdano utvrditi je li se slu\u017ebeni naziv \u201cKraljevina Slavonija\u201d (regnum Sclavoniae<\/i>), pod kojim su tada bile okupljene prete\u017eno nizinske \u017eupanije izme\u0111u Hrvatske i Ugarske, temeljio na starijem govornom imenu te zemlje ili je, obrnuto, upravo on bio temelj za nastanak takva imena.<\/p>\n
Iz kasnosrednjovjekovnih izvora poznato je da se podru\u010dje Kraljevine Slavonije u hrvatskim narje\u010djima zvalo Slovenje<\/i> i Slovinje<\/i>, na ma\u0111arskom T\u00f3torsz\u00e1g<\/i>, a na njema\u010dkom Windischland<\/i>. Tako dubrova\u010dki izvori Slavoniju zovu Slovinje (Slovigne, Slovinia<\/i>), jer imenom Sclavonia<\/i> u pravilu ozna\u010davaju Srbiju. Oba su hrvatska oblika, ekavski i ikavski, kolektivni plural etnonima Slov\u011bn<\/i> \u2018Slaven\u2019 i smatra se da su u hrvatskom jeziku \u201cjedini primjer za kolektiv od imena naroda\u201d (P. Skok). Pritom je ekavski lik bio svojstveniji govoru same pokrajine, kao \u0161to pokazuju slavonski pisci iz 16. st. (usp. izraze \u201cslovenski orsag\u201d kod I. Pergo\u0161i\u0107a 1574, \u201cna Slovenjeh\u201d i \u201cslovenski jezik\u201d kod A. Vramca 1578). Unato\u010d tome, u \u0161iroj se upotrebi do 18. st. nametnuo ikavski lik (Slovinje<\/i>, Slovinac<\/i>, slovinski<\/i>). To se mo\u017ee objasniti migracijom ikavskih Hrvata s juga na sjever, u Slavoniju, kao i time uvjetovanim sjevernim pro\u0161irenjem imena Hrvatska<\/i> te pomakom imena Slavonija<\/i> na isto\u010dni dio me\u0111urje\u010dja Drave i Save. U\u010deni, iz latinskoga preuzeti oblik Slavonija<\/i> u hrvatskim se tekstovima susre\u0107e od 17. stolje\u0107a.<\/p>\n
Podru\u010dje na kojem se u razvijenom i kasnom srednjem vijeku oblikovala Kraljevina Slavonija podudara se u velikoj mjeri s onim kasnoanti\u010dke provincije Panonije Savske sa sredi\u0161tem u Sisciji (Sisak). Pribli\u017eno isti prostor bio je u 9. st. obuhva\u0107en u slavenskoj kne\u017eevini Ljudevita Posavskog\/Sisa\u010dkog i njegovih nasljednika. Prema hrv. je povjesni\u010darima jo\u0161 i u 10. i 11. st. tu postojala polusamostalna dr\u017eava, povezana sa susjednim Hrvatskim kraljevstvom osobito crkvenim sponama. Ma\u0111arska historiografija, naprotiv, dr\u017ei da je zemlja izme\u0111u Gvozda (Velika i Mala Kapela ili, po drugima, Petrova gora) i Drave najkasnije oko 1000. dospjela u \u0161iri okvir ugarske vlasti te bila pot\u010dinjena \u017eupanijama (Somogy i Zala) i crkvenim poglavarima (panonhalmski opati) sa sjedi\u0161tima sjeverno od Drave.<\/p>\n
Herceg Koloman (1226-41) prvi je podru\u010dje svoje vlasti nazivao \u201ckraljevstvom\u201d (regnum nostrum videlicet Sclavonia<\/i>). U razdoblju 1241-60, kada nije bilo hercega kraljevske krvi, herce\u0161ki naslov nosili su banovi, a i u 14. i 15. st. u nekoliko je navrata o\u017eivljavana funkcija hercega u sli\u010dnom opsegu. Po\u010dev\u0161i od 1225. zabilje\u017eeni su slu\u010dajevi istodobne slu\u017ebe dvojice banova, hrvatskog (ili primorskog) i slavonskog. Ta je dioba poprimila redovitiji oblik u drugoj polovici 13. st. te je potrajala sve do formalnog objedinjavanja banskih funkcija 1476. Ipak je i za vrijeme dvojnog banstva mnogo puta isti velika\u0161 obna\u0161ao obje funkcije.<\/p>\n
<\/p>\n
Oko polovice 13. st. zapo\u010deo se u sjevernom dijelu banske i herce\u0161ke vlasti stvarati novi politi\u010dki entitet kojem je ime Kraljevina Slavonija ubrzo pripalo kao njegovo vlastito. Jezgru te cjeline tvorile su prostrane \u017eupanije Zagreba\u010dka i Kri\u017eeva\u010dka (zajedno s podru\u010djima ranih \u017eupanata kao \u0161to su Gare\u0161nica, Gari\u0107, Gora, Gorica, Kalnik, Rovi\u0161\u0107e, Va\u0161ka i td.). Njima su se poslije priklju\u010dile i Vara\u017edinska (potkraj 14. st.) te Viroviti\u010dka \u017eupanija (u 15. st.), kao i tri \u017eupanije sa sredi\u0161tima ju\u017eno od Save \u2013 Dubi\u010dka, Vrba\u0161ka i Sanska.<\/p>\n
Tako se opseg srednjovjekovne Kraljevine Slavonije naposljetku gotovo posve podudarao s onim Zagreba\u010dke biskupije. Unutar njega poznato je u kasnom srednjem vijeku razlikovanje Gornje i Donje Slavonije; u Donju su se ra\u010dunali dijelovi koji le\u017ee ju\u017eno od Save, a napose spomenute tri \u017eupanije oko donjeg toka Une, Vrbasa i Sane (danas prete\u017eno u sjeverozapadnoj Bosni). Isto\u010dne me\u0111urje\u010dne \u017eupanije, Po\u017ee\u0161ka, Vukovska i Srijemska, nisu se u srednjem vijeku priklju\u010dile slavonskoj kraljevini pa ih i Slavonac Stjepan Brodari\u0107 u svojoj Povijesti Moha\u010dke bitke<\/i> (1527) izri\u010dito pribraja Ugarskoj, a ne Slavoniji.<\/p>\n
Sto\u017eernom ustanovom Kraljevine Slavonije treba vjerojatno smatrati njezine pokrajinske sabore. Slavonski plemi\u0107i i ostali slobodnjaci sastali su se 1273. prvi puta na \u201cop\u0107em saboru kraljevine \u010ditave Slavonije\u201d (congregatio generalis regni totius Sclavonie<\/i>) kako bi popisali svoje obveze i povlastice u podru\u010dju sudstva, vojne slu\u017ebe i imovinskih odnosa, koje im je potom u Zagrebu potvrdio ban Matej od roda Cs\u00e1k. Time se slavonsko plemstvo organiziralo kao pokrajinski stale\u0161ki kolektiv, stvaraju\u0107i okosnicu posebnoga pravnog sustava u banskoj Slavoniji.<\/p>\n
U kraljevskim zakoncima iz 15. st. posebni \u010dlanci odre\u0111uju po\u0161tivanje slavonskih \u201csloboda, obi\u010daja i prava\u201d. \u017dupane u slavonskim \u017eupanijama nije imenovao kralj, nego ban, a na ugarske kraljevinske sabore te \u017eupanije nisu slale predstavnike svaka za sebe, nego kao pokrajinska plemi\u0107ka zajednica (universitas nobilium regni Sclavonie<\/i>). I pravni polo\u017eaj slavonskih kmetova razlikovao se donekle od onih u Ugarskoj (npr. trajnije ograni\u010denje prava na selidbu). Osim toga, slavonski ban Stjepan od roda Gut-Keled po\u010deo je oko 1255. s kraljevim dopu\u0161tenjem kovati poseban pokrajinski srebrni novac, banski denar ili banovac (denarius banalis<\/i>), s likom kune u trku i natpisom moneta regis pro Sclavonia<\/i>. Tu je monetarnu osobitost 1364. dokinuo kralj Ludovik I; istodobno je pod An\u017euvincima u Zagrebu djelovala i jedna od kraljevskih nov\u010danih komora, nadle\u017ena za Slavoniju.<\/p>\n
Simbol kune na slavonskom novcu vjerojatno je u vezi sa \u010dinjenicom da je kraljevski porez \u0161to se ubirao u Slavoniji nosio arhai\u010dno ime kunovina ili marturina, temelje\u0107i se o\u010dito na starijoj naturalnoj da\u0107i. Osim u Kraljevini Slavoniji, kunovina je imala istovjetan status jo\u0161 samo u susjednim \u017eupanijama Po\u017eegi i Vukovu. Daljnja porezna osobitost Kraljevine Slavonije, kodificirana 1472. kao \u201cdrevni obi\u010daj\u201d, jest i pla\u0107anje upola manjih poreza od onih nametnutih Ugarskoj.<\/p>\n
Svojevrsnu kulminaciju srednjovjekovne dr\u017eavnosti Slavonija do\u017eivljava za kralja Vladislava II Jagelovi\u0107a, kada se po prvi put u kraljevskom naslovu isti\u010de i Slavonija (iza Dalmacije i Hrvatske), povlastice slavonskog plemstva prvi put se popisuju u dodatku kraljevskog zakonika (1492), a kralj 1496. sve\u010dano odobrava Kraljevini Slavoniji, koju naziva \u201c\u0161titom ili predzi\u0111em\u201d Ugarske, pravo da na bojnim zastavama i slu\u017ebenim pe\u010datima koristi vlastiti grb s prikazom kune (\u201cnjihov drevni znamen\u201d) izme\u0111u dviju rijeka iznad kojih je \u201cMarsova zvijezda\u201d.<\/p>\n
![\"Clanak-Slavonija-povelja_grb\"](\"http:\/\/hipsb.hr\/wp-content\/uploads\/2012\/12\/Clanak-Slavonija-povelja_grb.jpg\")
Poslije Moha\u010dke bitke 1526. i pogibije kralja Ludovika II Jagelovi\u0107a u njoj, Slavonija i Hrvatska razilaze se u izboru kralja, jer se potonja priklanja Ferdinandu Habsburgovcu, a prva se, slijede\u0107i Ugarsku i predvo\u0111ena u tome banom Krstom Frankapanom i zagreba\u010dkim biskupom \u0160imunom Erd\u0151dyjem, na saboru u Dubravi 6. sije\u010dnja 1527. izja\u0161njava za Ivana Zapolju, \u010diji je rod potekao iz Po\u017ee\u0161ke \u017eupanije. Daljnji razvoj prilika, osobito napredak turskih osvajanja na ra\u010dun slavonskih i hrvatskih krajeva, doveo je ipak postupno dotle da je i Slavonija odustala od Zapolje i pridru\u017eila se hrvatskom izboru.<\/p>\n
Do 1552. (pad Virovitice) Turci su pokorili cijelo donje me\u0111urje\u010dje Drave i Save, kao i znatne isto\u010dne dijelove Kri\u017eeva\u010dke \u017eupanije, odnosno Kraljevine Slavonije. Za sljede\u0107ih 130 godina ustalila se granica u Poilovlju te u Podravini izme\u0111u Virovitice i \u0110ur\u0111evca. Na zapadnoj strani \u201cljute granice\u201d ustrojen je obrambeni pojas Slavonske krajine (Confinia Slavonica<\/i>) s nizom utvrda izme\u0111u Drave i Save. Na nj se ju\u017eno od Save, u rasponu od Siska do Modru\u0161a, nadovezivala Hrvatska krajina. U obrani Slavonske krajine sudjelovale su ljudstvom i znatnim sredstvima austrijske pokrajine, poglavito \u0160tajerska, pa je 1578. car Rudolf II odredio da se vrhovno zapovjedni\u0161tvo nad objedinjenom Slavonskom i Hrvatskom krajinom preda nadvojvodi Unutra\u0161nje Austrije i njegovom ratnom vije\u0107u sa sjedi\u0161tem u Grazu. Hrvatski sabor je potvrdio takvu odluku, iako je njome hrvatski ban u vojnim poslovima bio pot\u010dinjen nadvojvodi, a znatan dio zemlje izuzet iz banove jurisdikcije.<\/p>\n
Su\u017eavanje slobodnog teritorija Kraljevine Slavonije i, u jo\u0161 mnogo ve\u0107oj mjeri, Hrvatske dovelo je do prijelomnog unutra\u0161njeg politi\u010dkog doga\u0111aja: zajedni\u010dkim odr\u017eavanjem Slavonskog i Hrvatskog sabora u Zagrebu 1. rujna 1558. trajno su dva sabora ujedinjeni u jedinstveni Sabor Hrvatske i Slavonije. Usporedo s migracijom stanovni\u0161tva, osobito plemstva, iz Hrvatske u Slavoniju pomi\u010de se na sjever i samo ime Hrvatske. U kasnijem 16. st. Hrvatskom su se smatrali krajevi ju\u017eno od Kupe, dok poslije Juraj Rattkay u svojem Spomenu na kraljeve i banove<\/i> (1652) naziva Hrvatskom svu zemlju ju\u017eno od Save, a izme\u0111u Une i Jadrana.<\/p>\n
Na drugoj strani novouspostavljene granice prema Osmanskom Carstvu, u osvojenom donjem dijelu me\u0111urje\u010dja Drave i Save, Turci su umjesto starih \u017eupanija ustrojili tri sand\u017eaka, Pakra\u010dki-Cerni\u010dki, Po\u017ee\u0161ki i Srijemski, koji su bili podre\u0111eni pa\u0161ama bosanskog, kani\u0161kog i budimskog ejaleta. U drugoj polovici 16. st. pod turskom se vla\u0161\u0107u na\u0161la i Moslavina sve do \u010cazme, ali su se poslije poraza kod Siska (1593) Turci povukli na Ilovu. Time je uspostavljena tradicionalna zapadna granica \u201cturske Slavonije\u201d (lat. Sclavonia Turcica<\/i>). Potonje ime nije se odnosilo samo na osvojene dijelove stare Kraljevine Slavonije, nego se protegnulo na \u010ditavo donje me\u0111urje\u010dje sve do Dunava. Otud je npr. Atanazije Jurjevi\u0107, prelaze\u0107i 1626. Dravu kod Osijeka na putu za Bosnu, mogao zapisati da tu zavr\u0161ava Ugarsko kraljevstvo.<\/p>\n
![\"Clanak-Slavonija-karta_2\"](\"http:\/\/hipsb.hr\/wp-content\/uploads\/2012\/12\/Clanak-Slavonija-karta_2-e1358445302916.jpg\")
<\/p>\n
U vrijeme velikog rata za oslobo\u0111enje habsbur\u0161kih zemalja od Turaka (1684-1699), okon\u010danog mirom u Srijemskim Karlovcima, ime Slavonija<\/i> ve\u0107 se posve ustalilo za cijelo isto\u010dno me\u0111urje\u010dje koje je dotad pripadalo Osmanskom carstvu. Ta se novovjekovna Slavonija u 18. st. naziva i Donjom Slavonijom (Sclavonia inferior<\/i>), kako bi je se razlikovalo od stare ili Gornje Slavonije (S. superior<\/i>) u zapadnom me\u0111urje\u010dju, gdje se srednjovjekovno ime jo\u0161 i tada odr\u017eavalo usporedo s imenom Hrvatska<\/i>. Kraj turske vladavine podru\u010dje dana\u0161nje Slavonije do\u010dekalo je demografski bitno izmijenjeno: nekada\u0161nje slavenske i ma\u0111arske starosjedioce zamijenilo je u velikoj mjeri novo \u201cslovinsko\u201d (hrvatsko) pu\u010danstvo pomije\u0161ano sa znatnim \u201cvla\u0161kim\u201d (srpskim) enklavama. Doseljenici su mahom potjecali iz krajeva ju\u017eno od Save.<\/p>\n
Razmjerno trajne jezi\u010dno-kulturne razlike izme\u0111u dana\u0161nje Slavonije i sredi\u0161nje Hrvatske ostav\u0161tina su razdoblja izravne osmanske vlasti, koje je u Slavoniji trajalo izme\u0111u 165 (Podunavlje) i 130-140 godina (zapadna Slavonija). Tako su dva prva stolje\u0107a novog vijeka, 16. i 17., presudno odredila svu noviju povijest hrvatskih sjeveroisto\u010dnih krajeva, u kojima su niti poveznice sa starijom pro\u0161lo\u0161\u0107u pokidane u znatno ve\u0107oj mjeri negoli na tlu dana\u0161nje sredi\u0161nje Hrvatske. Prostorni okvir novovjekovne pokrajine Slavonije, zacrtan rijekama Dravom, Dunavom, Savom i Ilovom, ba\u0161tina je osmanske vladavine nad tim podru\u010djem.<\/p>\n
<\/p>\n
(Stanko Andri\u0107)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Name Slavonija potje\u010de od srednjovjekovnog latinskog imena S(c)lavonia koje, jednako kao i oblici S(c)lavia i S(c)lavinia, ozna\u010dava \u2018zemlju nastanjenu Slavenima (Sclavi, Sclavini, Sclavones)\u2019. Tim se imenom nazivala i rana hrvatska dr\u017eava na isto\u010dnoj obali Jadrana, osobito u papinskim i drugim zapadnim izvorima, sve do vremena kri\u017earskih ratova, \u010diji kroni\u010dari isto\u010dnojadransku obalu i njezino brdovito zale\u0111e […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3529,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","template":"","meta":[],"yoast_head":"\n