Rijeke i njihove vode \u010dovjeku su oduvijek va\u017ene. Vrelo su \u017eivota ; izvor su hrane i prometnice, njihovim se vodama natapaju oranice, one su i izvori\u0161te energije. Na takvoj ulozi rije\u010dnih voda zasnivao se, i zasniva, \u017eivot Osijeka smje\u0161tenog uz Dravu, u izuzetno zna\u010dajnom dijelu dunavsko-dravskog sliva. Te rije\u010dne vode su za stanovnike Osijeka, uz podzemne vode njegovog u\u017eeg i \u0161ireg podru\u010dja, izvor \u017eivota. Osijek je po\u010detkom druge polovice 18. stolje\u0107a, prvi od svih gradova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, imao vodovod i kanalizaciju javnog karaktera, \u0161to je zahvaljivao velikom broju pristiglog \u010dasni\u010dkog osoblja, smje\u0161tenog u Tvr\u0111i, naviknutog na vi\u0161i \u017eivotni \/ higijenski standard te bunarima koji su, me\u0111utim unato\u010d, blizini Drave, u ljetnim mjesecima \u010desto ostajali bez potrebne koli\u010dine vode. Pri tome je izgradnja tvr\u0111avskog vodovoda bila vezana i uz pogodnost \u0161to je grad Osijek smje\u0161ten uz Dravu, taj nepresu\u0161ni izvor velikih koli\u010dina vode. Budu\u0107i da je Tvr\u0111a sve do sredine 19. stolje\u0107a jedina od sva \u010detiri osnovna dijela Osijeka imala obilje\u017eje grada, ali je bila sna\u017ena vojna utvrda, nije te\u0161ko razumjeti za\u0161to je jedino ona imala javnu vodoopskrbu. Iako su od 1809. Donji grad, Tvr\u0111a, Novi grad i Gornji grad objedinjeni u jedinstven Slobodni i kraljevski grad Osijek, ipak su isto\u010dni, ju\u017eni i zapadni dijelovi grada, osim Tvr\u0111e, imali sve do druge polovice 19. stolje\u0107a karakteristike ne\u0161to razvijenije seoske sredine. Voda za pi\u0107e uzimala se iz dvori\u0161nih bunara ili gradskih u kojima je kakvo\u0107a te vode za pi\u0107e bila sumnjiva, a budu\u0107i da je od dobre opskrbe vodom vi\u0161estruko zavisilo stanovni\u0161tvo i vojne jedinice, gospodarstvo (obrtni\u010dke radionice, tj. potonja industrija) kao i drugi potro\u0161a\u010di vode, takove (ne)prilike zahtijevale su u Osijeku odre\u0111ene zdravstveno \/ higijenske standarde te su nametnule, posebice od druge polovice 19. stolje\u0107a i po\u010detka 20., gradskom poglavarstvu rje\u0161avanje bitnog pitanja za grad. Kako dovesti u Osijek zdravu i pitku vodu, i to posebice na podru\u010dje Gornjega grada koji je od druge polovice 19. stolje\u0107a preuzeo od Tvr\u0111e vode\u0107u politi\u010dku, gospodarsku i kulturnu ulogu te je i uvo\u0111enje vodovoda bila vrlo bitna odrednica njegovog daljnjeg sve sna\u017enijeg razvoja. Iako se od kraja 19. stolje\u0107a parcijalna mre\u017ea cjevovoda javne vodoopskrbe Osijeka \u0161irila i granala na sve dijelove grada, gotovo svi poku\u0161aji organizirane gradske jedinstvene opskrbe vodom, potaknuti u posljednjim desetlje\u0107ima 19. stolje\u0107a i po\u010detkom 20., u brojnim idejnim rje\u0161enjima i planiranim osnovama, ostali su neostvareni sve do sredine 30-ih godina 20. stolje\u0107a, i to najvi\u0161e zbog nedostatka nov\u010danih sredstava za ulaganja u izgradnju gradske javne sustavne vodoopskrbe. Zbog prijeke potrebe da se neodgodivo pitanje vodoopskrbe rije\u0161i gradsko su poglavarstvo, od 80-ih godina 19. stolje\u0107a pa nadalje, doslovno zatrpale projektne osnove i idejna rje\u0161enja o \u201e dobavi\u201c zdrave pitke vode. Projekte i rje\u0161enja izra\u0111ivali su i nudili vrsni europski stru\u010dnjaci i poduzetni\u010dke tvrtke. Jedni su predlagali upotrebu vode iz Drave, drugi dovod vode iz gorskih vrela kod Orahovice podno Papuka i Krndije, a tre\u0107i crpljenje vode iz dubokih (arte\u0161kih) bunara. Budu\u0107i da je to i vrijeme kada su u gradu harali i \u010desti po\u017eari, pa je voda bila prijeko potrebna vatrogascima za ga\u0161enje vatre, prva konkretna inicijativa za vodovodom pojavila se, i ostvarila, u Dobrovoljnom vatrogasnom dru\u0161tvu Gornji grad, a u potonjim godinama i u vatrogasnom dru\u0161tvu Donji grad. Od kraja 20-ih godina 20. stolje\u0107a suvremenu vodoopskrbu dobit \u0107e, uz Gornjogra\u0111ane, i ve\u0107ina stanovnika Novoga i Donjega grada, a nakon zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata \u0161irenjem vodovodne mre\u017ee na rubne, periferne dijelove grada (Industrijsku \u010detvrt, Retfalu i druge) dravski vodovod postupno je rje\u0161avao pitanje vodoopskrbe grada Osijeka koji je u svojim osnovama, uz modifikacije vezane za \u0161irenje grada, pove\u0107anje broja potro\u0161a\u010da vode i napredak tehnologije, prvotni sustav vodoopskrbe grada zadr\u017eao i do dana\u0161njih dana. Sedamdesete godine 20. stolje\u0107a ozna\u010dile su znatno pogor\u0161anje kvalitete dravske vode. Nagla, \u010desta i po tada\u0161njim navodima \u201e te\u0161ko odrediva zaga\u0111enja\u201c , posebice uo\u010dljiva u zimskom periodu, tj. pri niskom vodostaju Drave, potvrdila su prognoze \u201e da \u0107e kvaliteta dravske vode uskoro prelaziti granicu pri kojoj je mogu\u0107e pro\u010di\u0161\u0107avanjem ostvariti kvalitetu vode za pi\u0107e\u201c . Znatne promjene na kakvo\u0107i sirove i prera\u0111ene dravske vode, kao i veliki gra\u0111evinski zahvati, posebice na ju\u017enom obrubu grada, koji su tra\u017eili neprestano \u0161irenje vodovodne mre\u017ee i opse\u017ene rekonstrukcije postoje\u0107eg vodoopskrbnog sustava zahtijevali su novo rje\u0161enje gradske vodoopskrbe. U potonjem petogodi\u0161njem razdoblju (od 1979. do 1984.) provedeni su \u201e vodoistra\u017eni radovi na podzemnim vodama\u201c , planirana je potpuna izmjena sredi\u0161njeg dijela postoje\u0107eg vodoopskrbnog sustava, tj. crpili\u0161ta, kao i postrojenja za preradu vode, nov sustav upravljanja i pogona, te i izgradnja ju\u017enog magistralnog tla\u010dnog cjevovoda. Uklju\u010divanjem u pogon arte\u0161kih bunara B-1 na crpili\u0161tu \u201e Vinogradi\u201c magistralni cjevovod sirove vode sve\u010dano je pu\u0161ten u upotrebu 27. srpnja 1984. godine. Budu\u0107i da je krajem prosinca 1993. prodro \u0161ljunak u magistralni cjevovod sirove vode (od izvori\u0161ta \u201e Vinogradi\u201c do pogona za preradu vode na lokaciji \u201e Nebo pustara\u201c ) prouzro\u010dena je totalna \u0161teta. Stoga se nametnula potreba izgradnje novog magistralnog vodovoda sirove vode \u0161to je obavljeno po svjetskim standardima, a pu\u0161ten je u rad 24. prosinca 1994. godine. Taj kapitalni objekt gradske komunalne infrastrukture omogu\u0107avao je gradsku potro\u0161nju vode od 30.000 do 35.000 m3, a u ljetnim mjesecima i do 45.000 m3. Budu\u0107i da je crpili\u0161te opremljeno mjerno regulacionom opremom, kojom se kontroliraju projektne ulazne veli\u010dine, planirano je odr\u017eavanje zdenaca kao i mjere za\u0161tite crpili\u0161ta. Na temelju njih planirala se izrada zamjenskih zdenaca te njihova revitalizacija. U 21. stolje\u0107u osje\u010dki vodovod potro\u0161a\u010dima godi\u0161nje isporu\u010di 8.000.000.000 litara vode. Cilj opskrbe stanovni\u0161tva zdravstveno ispravnom vodom za pi\u0107e motiviran je prvenstveno zdravstvenim potrebama. Stoga se u gradnju i osuvremenjivanje vodoopskrbe i odvodnje grada mnogo ulagalo, i nadalje ula\u017ee, radi opskrbe Osje\u010dana vodom na razini zahtjeva dobrog komunalnog i zdravstvenog standarda.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Rijeke i njihove vode \u010dovjeku su oduvijek va\u017ene. Vrelo su \u017eivota ; izvor su hrane i prometnice, njihovim se vodama natapaju oranice, one su i izvori\u0161te energije. Na takvoj ulozi rije\u010dnih voda zasnivao se, i zasniva, \u017eivot Osijeka smje\u0161tenog uz Dravu, u izuzetno zna\u010dajnom dijelu dunavsko-dravskog sliva. Te rije\u010dne vode su za stanovnike Osijeka, uz […]<\/p>\n","protected":false},"featured_media":859,"comment_status":"open","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"yoast_head":"\n