Znanost i svjetonazor: etnologija i prosvjetna politika Banovine Hrvatske 1939.-1941.

Znanost i svjetonazor: etnologija i prosvjetna politika Banovine Hrvatske 1939.-1941.

Autor

Suzana Leček i Tihana Petrović Leš

Godina izdanja

2010.

Uvez

Meki

Broj stranica

150

Format

24 cm

ISBN

978-953-6979-76-9

Suizdavači

Srednja Europa, Zagreb

Cijena: 80,00 Kn

Izražena cijena je bez PDV-a.

U međuratnoj se Hrvatskoj uz bok političkom pokretu ravnopravno vodila borba za vlastitu kulturu i identitet. Naime, u kontekstu opće, «nacionalizacije društva» u Europi nakon Prvoga svjetskog rata, jezik nacionalne ideologije postao je međunarodnim simbolom
prepoznavanja, a «kulturna individualnost» političkim oružjem. Za male nacije bez vlastite države (poput Hrvatske) kultura je najčešće bila i jedini način iskazivanja vlastitog identiteta. U ovom se istraživanju pokušalo pokazati na koji se način kulturni nacionalizam očitovao u Hrvatskoj i kako je utjecao na oblikovanje njenog nacionalnog i socijalnog identiteta.

Na primjeru prosvjetne reforme provedene u vrijeme Banovine Hrvatske (1939.-1941.) prikazan je složen suodnos ideologije i znanosti. Tada je Hrvatska seljačka stranka, nositeljica dominantne ideologije hrvatskog međuraća, prvi put dobila priliku, svoje ideje provesti ne samo izvaninstitucionalno, nego i s pozicija državne uprave. U središtu reforme našla se etnologija, koja je nadmašila dotadašnju «kraljicu» humanističkih znanosti, povijest, i postala glavnim prenositeljem nove ideologije u čijem je središtu bilo selo kao izvor kulturnog i nacionalnog identiteta. Etnologizacijom školstva ona je svojim znanstvenim autoritetom zajamčila ispravnost novih ideja, prvenstveno nacionalnog samopoštovanja, te jednako važno međustaleške socijalne solidarnosti i osjetljivosti, ostvarujući tako svoju «nacionalnu misiju». Istraživanje je pokazalo kako se usporedno s ideološkom «upotrebom znanosti», pri čemu je etnologija postajala glasnogovornicom i okvirom novog svjetonazora, odvijao i proces njenog izravnog utjecaja na hrvatsku seljačku ideologiju, što je etnologiji
zajamčilo znanstveni dignitet, a ideologiji otvorenost nužnu za usvajanje složenog modernog identiteta.