Istra\u017eivanje pu\u010dke pobo\u017enosti pripada novijim temama hrvatske etnologije. Me\u0111u najranije radove s ovog podru\u010dja treba spomenuti rad Vitomira Belaja o Mariji u narodnim vjerovanjima Hrvata, odr\u017ean 1983, a objavljen nekoliko godina kasnije (Belaj 1988.). Na poticaj Dunje Rihtman-Augu\u0161tin 1991. godine odr\u017ean u Zagrebu znanstveni skup Hrvatskog etnolo\u0161kog dru\u0161tva pod nazivom \u201cIstra\u017eivanje pu\u010dke pobo\u017enosti\u201d, a godi\u0161njak ovog dru\u0161tva, Etnolo\u0161ka tribina, u broju 14. iz 1991. godine objavio je \u010detiri priloga hrvatskih i jedan francuskog autora. Time se i hrvatska etnologija pridru\u017eila pojedinim autorima iz crkvenih krugova, uglavnom teolozima i sociolozima religije (Franjo Emanuel Ho\u0161ko, Jakov Juki\u0107, Josip \u0160imi\u0107 i drugi), koji su tijekom 80-ih godina po\u010deli objavljivati radove s ovog podru\u010dja.<\/p>\n
Teme i sadr\u017eaji iz korpusa pu\u010dke pobo\u017enosti bile su zastupljene i u ranijim etnolo\u0161kim radovima, ali uglavnom u sklopu jednog od tradicionalnih usmjerenja hrvatske etnologije prema \u017eivotnim i godi\u0161njim obi\u010dajima (osobito pogrebnim, bo\u017ei\u0107nim i uskr\u0161njim obi\u010dajima). Znakovita je okolnost da tematski sklop radova u Etnolo\u0161koj tribini br. 14 zapo\u010dinje upravo \u010dlankom Dunje Rihtman Augu\u0161tin Bo\u017ei\u0107ni obi\u010daji i pu\u010dka pobo\u017enost, pokazuju\u0107i put novim sadr\u017eajnim i metodolo\u0161kim mogu\u0107nostima istra\u017eivanja niklim na temelju starijih etnolo\u0161kih saznanja.<\/p>\n
Potaknut takvim kretanjima u na\u0161oj etnologiji, po\u0161ao sam u vlastita istra\u017eivanja te do\u0161ao na ovo va\u017eno i novo podru\u010dje etnolo\u0161ke znanosti.<\/p>\n
Petnaestogodi\u0161nji rad na za\u0161titi spomenika kulture (istra\u017eivanje, dokumentiranje i za\u0161tita tradicijske graditeljske ba\u0161tine) usmjerio me je na pu\u010dko sakralno graditeljstvo koje se mo\u017ee podijeliti na dva glavna dijela. Prvi dio \u010dine drvene crkve i kapele, a drugi razni sitniji gra\u0111evni oblici \u2013 poklonci, raspela, kri\u017eevi, kalvarije, fasadne kapelice i pilovi sa skulpturama svetaca \u2013 na koje sam primijenio naziv, preuzet od An\u0111ele Horvat, mala sakralna arhitektura. Druga skupina pokazala se etnolo\u0161ki zanimljivijom budu\u0107i da su je u pravilu podizali pojedinci ili nekoliko udru\u017eenih pojedinaca na temelju osobnih i konkretnih pobuda, a ne predstavnici\u00a0Crkve. Stoga je vezanost male sakralne arhitekture uz pu\u010dku pobo\u017enost ubrzo do\u0161la do izra\u017eaja. Razlozi gradnje male sakralne arhitekture i obredni postupci koji su uz njih vezani, ne svode se samo na izraz i poticaj pobo\u017enosti. Nastanak neke kapelice, poklonca ili raspela \u010desto je potaknut odre\u0111enim razlozima, bilo da se radi o ispunjenju zavjeta, mjestu navodnog ukazanja, izvoru vode kojoj se pripisuje \u010dudotvorna mo\u0107 ozdravljenja ili ne\u010dem drugom. Osobito reprezentativnom u tom pogledu pokazala se kapelica sv. Ilije u Vukojevcima pokraj Na\u0161ica. Uz pobo\u017enosti i vjerovanja koja su vezana za nju, kaziva\u010di su spominjali svetu Julu iz Ceremo\u0161njaka i svetog Ivu iz Donje Moti\u010dine. Intrigantno je bilo to \u0161to se atribut sveti\/sveta pridaje nepoznatim ljudima iz puka. Istra\u017eivanja su odmah po\u010dela davati mno\u0161tvo podataka o tim neobi\u010dnim osobama koji su se spajali u zanimljive i slo\u017eene \u017eivotne pri\u010de, a pokazalo se da one nisu bile usamljeni primjeri u Slavoniji.<\/p>\n
Po\u010detne rezultate ovog istra\u017eivanja dopunila je Tihana Petrovi\u0107 novim obavijestima o ovoj temi i novim kaziva\u010dima. Zajedni\u010dko istra\u017eivanje rezultiralo je manjim prikazom u \u010dasopisu Otium (\u0160pani\u010dek \u2013 Petrovi\u0107\u00a01996: 62-69).<\/p>\n
Nastavljaju\u0107i samostalno ovo istra\u017eivanje, zapazio sam da ulazim u nepoznat i uzbudljiv svijet satkan od nekonformisti\u010dkih oblika pobo\u017enosti i vjerske ortodoksije, prastarih vjerovanja i obrednih postupaka, te njihove suvremene primjene u kr\u0161\u0107anskom kultu, od svakodnevnih \u017eivotnih problema i neobi\u010dnih egzistencijalnih drama. Taj svijet pu\u010dke pobo\u017enosti imao je svoje istaknute likove \u2013 slavonske pu\u010dke proroke i svece i druge mistike koji se kontinuirano mogu pratiti od kraja 19. st. do na\u0161ih dana.<\/p>\n
Uvod<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Istra\u017eivanje pu\u010dke pobo\u017enosti pripada novijim temama hrvatske etnologije. Me\u0111u najranije radove s ovog podru\u010dja treba spomenuti rad Vitomira Belaja o Mariji u narodnim vjerovanjima Hrvata, odr\u017ean 1983, a objavljen nekoliko godina kasnije (Belaj 1988.). Na poticaj Dunje Rihtman-Augu\u0161tin 1991. godine odr\u017ean u Zagrebu znanstveni skup Hrvatskog etnolo\u0161kog dru\u0161tva pod nazivom \u201cIstra\u017eivanje pu\u010dke pobo\u017enosti\u201d, a godi\u0161njak […]<\/p>\n","protected":false},"featured_media":1203,"comment_status":"open","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"yoast_head":"\n