Knji\u017eevna kroatistika i bohemistika su do danas, kada su u pitanju \u010de\u0161ko-hrvatske knji\u017eevne i kulturne veze u 19. stolje\u0107u, utvrdile neka op\u0107a mjesta, svojevrsna \u017eari\u0161ta toga odnosa, kao \u0161to su primjerice pro\u017eimanje \u010de\u0161kog i hrvatskog narodnog preporoda, utjecaj \u010de\u0161kih kulturnih krugova na oblikovanje hrvatskih kulturnih ustanova i knji\u017eevnih \u010dasopisa i na programe neknji\u017eevne komponente hrvatskog modernisti\u010dkog pokreta, utjecaj \u010de\u0161ke knji\u017eevnosti na dio \u0160enoina knji\u017eevnog opusa i starije hrvatske knji\u017eevnosti na nastanak tekstova unutar Hankinih rukopisnih falsifikata itd. Brojnost ovih op\u0107ih mjesta dovela je do odre\u0111enog konsenzusa unutar filolo\u0161kih krugova o intenzitetu me\u0111usobnog odnosa dvaju kultura i knji\u017eevnosti u ovom razdoblju, a kada taj odnos posmatramo s pozicie \u010euri\u0161iinovih kriterija (etni\u010dki princip, jezi\u010dni faktor, geografski kriterij, administrativni faktor, idejnopolitiki \u010dimbenik, kriterij razvojne diferencijacije i konfesijski aspekt), dolazimo i do upori\u0161ta za na prvi pogled smjelu tezu o postojanju \u010de\u0161ko-hrvatske me\u0111uknji\u017eevne zajednice tijekom 19. stolje\u0107a. Ipak, do sada je napisan mali broj studija kojima se namjeravala dati zaokru\u017eena slike o ovom me\u0111uknji\u017eevnom i me\u0111ukulturnom odnosu. Ovim sam radom imao ambiciju na temelju analize tekstova \u010de\u0161kih autora i tekstova na \u010de\u0161ke teme u va\u017enijim hrvatskim knji\u017eevnim \u010dasopisima opisati jedan, \u010dasopisni aspekt recepcije \u010de\u0161ke knji\u017eevnosti i kulture u hrvatskoj devetneastostoljetnoj javnosti. Utvr\u0111ivanje autorstava pojedinih priloga, kao i identiteta pojedinih prevoditelja, smatram odre\u0111enim doprinosom ove disertacije postoje\u0107im bibliografijama na\u0161e knji\u017eevne periodike. Knji\u017eevni su \u010dasopisi u 19. stolje\u0107u bili najva\u017enije smotre hrvatske knji\u017eevnosti. Za razliku od novina, nije im imperativom bila a\u017eurnost ve\u0107 elaboriranje, stvaranje stavova i transformiranje dru\u0161tva i vremena, ali su izlazili dovoljno \u010desto da bi mogli biti glavni mediji me\u0111uknji\u017eevne i me\u0111ukulturne komunikacije. Analiza priloga \u010de\u0161kih tema i autora provedena je na dvadeset i jednom \u010dasopisu, ve\u0107inu kojih su Je\u017ei\u0107eva i \u0160icelova povijest knji\u017eevnosti odredile kao najva\u017enije za razdoblje od preporoda do 1903. U odabiru \u010dasopisa su dva sporna momenta: osim rije\u010dkog godi\u0161ta ”Nevena”, Tresi\u0107eva ”Novog vieka” i su\u0161a\u010dkih godi\u0161ta ”Hrvatske vile” u izboru nema ju\u017enih, primorskih \u010dasopisa. Naime, ti \u010dasopisi gotovo da uop\u0107e nisu objavljivali prijevode iz \u010de\u0161ke knji\u017eevnosti. Za\u0161to, poku\u0161ali smo pokazati na primjeru ”Zore dalmatinske”: razlozi su romanti\u010darski senzibilitet posredovan od talijanske knji\u017eevnosti koja se nametala kroz su\u017eivot s Talijanima, \u010dinjenica da su razli\u010dite hrvatske regije u odre\u0111enim povijesnim razdobljima gravitirale razli\u010ditim dominantnim kulturama, te razli\u010ditost poetika mediteranske i panonske komponente hrvatske knji\u017eevnosti, kojoj je \u010de\u0161ka bila o\u010dito bli\u017ea – ve\u0107ina najplodnijih prevoditelja bila je radom ili ro\u0111enjem vezana za Slavoniju. Situacija se promijenila nakon kona\u010dnog ujedinjenja hrvatskog intelektualnog prostora 70-ih i 80-ih, u \u010demu je va\u017enu ulogu imao \u0160enoin ”Vienac” te ja\u010danje prava\u0161kog pokreta. Drugi je sporni moment uvr\u0161tavanje petnaestog godi\u0161ta neutjecajnog karlova\u010dkog ”Svjetla”, \u010dijom je analizom ilustriran stav koji je prema \u010de\u0161koj knji\u017eevnosti imala tzv. ”novonada\u0161ka” generacija u zreloj i koliko-toliko jedinstvenoj fazi. Me\u0111u devetnaestostoljetnim knji\u017eevnim \u010dasopisima naj\u010de\u0161\u0107e je priloge \u010de\u0161kih autora i tema objavljivala ”Danica”, i uglavnom su to bili tekstovi u funkciji posredovanja preporodnih strategija. U ”Kolu” se pojavljuje odre\u0111eni kriti\u010dki odmak prema doslovnom preuzimanju \u010de\u0161kih kulturnih obrazaca u hrvatski dru\u0161tveni \u017eivot, dok ”Neven” otvara vrata senzibilitetu koji je M\u00e1cha unio u \u010de\u0161ku knji\u017eevnost i prvi uvodi rubriku Iz Zlatnog Praga. Istoimenu rubriku u ”Na\u0161e gore listu” pi\u0161e \u0160enoa, u istom je \u010dasopisu poja\u010dano zanimanje za \u010de\u0161ku prozu socijalne tematike, dok je prijevodna politika ”Slavonca” u skladu s neoilirskim na\u010delima urednika. Recepciju \u010de\u0161ke knji\u017eevnosti i kulture u hrvatskoj knji\u017eevnoj periodici do ”Vienca” obilje\u017eavaju rodoljubni kriteriji (panslavenski ili hrvatski usmjereni) te potreba za tematski bliskom popularnom prozom koja bi \u010ditatelja odvukla od njema\u010dke knji\u017eevnosti, \u0161to je rezultiralo Chocholou\u0161ekom kao najprevo\u0111enijim \u010de\u0161kih piscem u hrvatskim knji\u017eevnim \u010dasopisima u ovom razdoblju. Premda \u0107e se panslavenska komponenta odra\u017eavati u prevo\u0111enju s \u010de\u0161kog do u 20. stolje\u0107e (primjerice kroz prijevode Jel\u00ednekovih crtica iz poljskog i ukrajinskog ciklusa), ”Vienac” i prije \u0160enoe odstupa od pragmati\u010dke prijevodne politike \u010dak i deklarativnim odbacivanjem turske tematike koja je dominirala Chocholou\u0161ekovom prozom. Uvode se nova imena: Sv\u011btl\u00e1, Nosek, Jedli\u010dka, a vi\u0161e se prevodi H\u00e1lek. \u0160enoa kao urednik zanemaruje \u010de\u0161ku knji\u017eevnost, a ”Vienac” okre\u0107e romanskim knji\u017eevnostima. Od \u0160enoine smrti do po\u010detka hrvatskog modernisti\u010dkog pokreta recepcija \u010de\u0161ke knji\u017eevnosti u periodici vi\u0161e je ovisna o suradni\u010dkim afinitetima nego o uredni\u0161tvom odre\u0111enoj prijevodnoj politici. U ”Hrvatskoj vili” i ”Viencu” prevo\u0111ena je isklju\u010divo proza, u ”Nadi”, zahvaljuju\u0107i Josipu Milakovi\u0107u, poezija. Osamdesetih i devedesetih najplodniji su prevoditelji Milivoj \u0160repel, Vjenceslav Novak, Stjepan Su\u0161nik, Josip Milakovi\u0107, Bartol Inhof, Makso Kuntari\u0107, Vladoje Dukat i Stjepan \u017dguri\u0107, najprevo\u0111eniji su \u010cech i Vrchlick\u00fd (s prozama, iako prvenstveno pjesnici), te Herites, Jel\u00ednek, Rais i Neruda. Najprevo\u0111enija je \u010de\u0161ka knji\u017eevna vrsta u hrvatskoj knji\u017eevnoj periodici u 19. stolje\u0107u arabeska. Neka od \u017eanrovskih obilje\u017eja arabeske bile su i poeti\u010dke dominante u hrvatskoj \u010dasopisnoj recepciji \u010de\u0161ke knji\u017eevnosti, od prepjeva \u010de\u0161kih narodnih i umjetnih balada u ”Danici”, preko kratkih proza Jedli\u010dke, Arbesa, Ziteka, Polykarpa Starog, Nerude, do onih \u010cecha i Vrchlickog krajem stolje\u0107a: tajanstvenost, mitski okviri koje poslije zamjenjuju socijalni, iracionalni moment, nemo\u0107 pojedinca pred sudbinom i tragizam (\u0161to nalazimo i kod Raisa). Tek se kod pra\u0161ke i ”novonada\u0161ke” skupine hrvatskih ”mladih” jasnije razaznaje progamatski odnos prema \u010de\u0161koj knji\u017eevnosti i kulturi, u najve\u0107oj mjeri definiran analogijom koju su vidjeli u pojedinim aspektima hrvatskog i \u010de\u0161kog dru\u0161tvenog trenutka: ono \u0161to su preporoditelji nastojali kroz beletristiku (Tylove Sestre, \u017denam slavskim B. N\u011bmcove itd.) i tendenciozne filolo\u0161ke rasprave, ”mladi” su nastojali kroz knji\u017eevnu i likovnu kritiku, povle\u010de\u0107i paralelu izme\u0111u odnosa na\u0161ih i \u010de\u0161kih ”mladih” i ”starih” knji\u017eevnika i umjetnika, a \u010dlanci \u010de\u0161kih autora o selja\u010dkom pokretu te ulozi \u0111a\u0161tva u dru\u0161tvu jasno aludiraju i na hrvatske prilike. Nakon preporodnih autoriteta Dobrovskog, \u0160afa\u0159\u00edka i Koll\u00e1ra, prvi i posljednji veliki \u010de\u0161ki autoritet u hrvatskoj kulturnoj javnosti posredovanjem Radi\u0107a i njegovih suradnika postaje Masaryk. I slu\u010daj hrvatskih modernista pokazuje nam da je \u010dvr\u0161\u0107a programska usmjerenost na \u010de\u0161ku knji\u017eevnost i kulturu bila povezana s pojavom razli\u010ditih modifikacija panslavisti\u010dkih ideja ? ranije s ilirizmom, a u hrvatskom modernisti\u010dkom pokretu s jugoslavenstvom velikog broja njegovih pripadnika. Pragmatizam je u oba slu\u010daja rezultirao razmjerno malim brojem prijevoda kvalitetnih tekstova suvremenih \u010de\u0161kih knji\u017eevnika. Bilo je trenutaka u kojima je \u010de\u0161ka knji\u017eevnost prevladavala kao prijevodna u kojem od hrvatskih \u010dasopisa, no nikada toliko da se govori o presudnom utjecaju na tijekove hrvatske knji\u017eevnosti ? ipak, kontinuiranom prisutno\u0161\u0107u u od prvih brojeva ”Danice” do posljednjih sve\u0161\u010di\u0107a ”Vienca” i ”Nade”’ 1903. \u010de\u0161ka se kultura nametnula kao dominantna me\u0111u stranim nacionalnim kulturama na stranicama hrvatske knji\u017eevne periodike. U devetnaestom su stolje\u0107u hrvatski “socio-semioti\u010dki poduzetnici” (socio-semiotic entrepreneurs, termin Itamara Even-Zohara) nastojali uklju\u010diti hrvatsku knji\u017eevnost u suvremene europske tijekove, \u0161to je pratilo i prevo\u0111enje na hrvatski jezik onih suvremenih pisaca koji su u europskim razmjerima bili najbolji, kao i kanonskih pisaca. Kada se iz dana\u0161nje perspektive upitamo koliko je devetnaestostoljetnih \u010de\u0161kih pisaca izrazito zaslu\u017eno za oblikovanje knji\u017eevnoga korpusa kojega je Slamnig nazivao knji\u017eevno\u0161\u0107u zapadnog kruga, odgovor je: malo njih. Mo\u017eda \u010celakovsk\u00fd, Erben, Neruda i N\u011bmcova. Bez obzira na to, u hrvatskim smo knji\u017eevnim \u010dasopisima prona\u0161li velik broj tekstova za \u010de\u0161ku knji\u017eevnost manje (primjerice Jedli\u010dka i Nosek) ili vi\u0161e (primjerice Chocholou\u0161ek i Rais) va\u017enih, ali za europski kontekst kojem je hrvatska knji\u017eevnost te\u017eila minornih pisaca. Razlog za to nalazimo, pored povremene slavenofilske pragmatike i pojedina\u010dnih prevoditeljskih sklonosti, i u dva paralelizma – poeti\u010dkom u panonskoj komponenti hrvatske knji\u017eevnosti, te u paralelizmu kulturnih, op\u0107edru\u0161tvenih i politi\u010dkih okolnosti: ruski su pisci tako prevo\u0111eni uglavnom zbog svijesti o veli\u010dini Turgenjeva, \u010cehova, Ljermontova, kao i poljski (pored simpatija prema poljskom patriotizmu), dok su u \u010de\u0161kih pisaca hrvatski knji\u017eevnici nalazili teme i svjetove prispodobive hrvatskim okolnostima. Kulturnopoliti\u010dki je paralelizam naro\u010dito do\u0161ao o izra\u017eaja nebeletristi\u010dkim prilozima \u010de\u0161ke tematike, od du\u017eih biografskih \u010dlanaka do bilje\u017eaka, kojima dominira nastojanje dokazati da mali narod narod, u sli\u010dnoj situaciji stanju kao i hrvatski, mo\u017ee imati dobre pisce i kulturne i prosvjetne ustanove, kao i jezik kojim se mogu stvarati vrijedna knji\u017eevna djela.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Knji\u017eevna kroatistika i bohemistika su do danas, kada su u pitanju \u010de\u0161ko-hrvatske knji\u017eevne i kulturne veze u 19. stolje\u0107u, utvrdile neka op\u0107a mjesta, svojevrsna \u017eari\u0161ta toga odnosa, kao \u0161to su primjerice pro\u017eimanje \u010de\u0161kog i hrvatskog narodnog preporoda, utjecaj \u010de\u0161kih kulturnih krugova na oblikovanje hrvatskih kulturnih ustanova i knji\u017eevnih \u010dasopisa i na programe neknji\u017eevne komponente hrvatskog […]<\/p>\n","protected":false},"featured_media":885,"comment_status":"open","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"yoast_head":"\n