Razdoblje od po\u010detka 1953. do kraja 1960. godine razdoblje je smirivanja stanja u odnosima Katoli\u010dke crkve i dr\u017eave, tj. promjene taktike dr\u017eave prema Crkvi, koja se ogleda u odustajanju od otvorenih represivnih metoda, ali ne i od politike stvaranja nejedinstva u redovima crkvene vlasti, te daljnjega materijalnog slabljenja Crkve. Predsjednik Jugoslavije, Josip Broz, je nakon prekida diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom (1952.) poku\u0161avao na\u0107i rje\u0161enje izravnim pregovorima s biskupima u Jugoslaviji, ali su oni i dalje ostali vjerni Svetoj Stolici i ti su poku\u0161aji propali. Uvidjev\u0161i da represivna politika prema Crkvi ne donosi za Vladu pozitivne rezultate, jugoslavenska je Vlada nastojala smiriti odnose s Katoli\u010dkom crkvom, ali je i dalje djelovala na razbijanju crkvenog jedinstva, koriste\u0107i se stale\u0161kim sve\u0107eni\u010dkim udru\u017eenjima. Tako\u0111er je i dalje radila na materijalnom slabljenju Crkve podru\u0161tvljenjem (nacionalizacijom) crkvenih zgrada i gra\u0111evinskog zemlji\u0161ta. Podru\u0161tvljenje je provo\u0111eno temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i gra\u0111evinskog zemlji\u0161ta iz 1958. godine. Tim zakonom Katoli\u010dka crkva ostala je bez ve\u0107ine svojih najvrjednijih nekretnina, posebno zgrada i gra\u0111evinskog zemlji\u0161ta u sredi\u0161tima velikih gradova. Iako se nacionalizacija provodila u vrijeme postupnog pobolj\u0161avanja crkveno-dr\u017eavnih odnosa, te je dr\u017eava odustala od podru\u0161tvljenja jednog broja zgrada koje je u prvom trenutku podru\u0161tvila ili namjeravala podru\u0161tviti, to nije bitno umanjilo posljedice podru\u0161tvljenja crkvene imovine. Iako je u me\u0111uvremenu donesen i Zakon o pravnom polo\u017eaju vjerskih zajednica, koji je jam\u010dio vjerska prava, u praksi se za samu Crkvu nije ni\u0161ta bitno promijenilo. Dr\u017eavne vlasti posebice su se okomile na katoli\u010dke \u0161kolske ustanove. Koristili su se i najmanji razlozi za zatvaranje vjerskih \u0161kola, kao npr. u Rijeci i Splitu, a prijetilo se i zatvaranjem \u0110akova\u010dkog sjemeni\u0161ta. Naj\u010de\u0161\u0107i razlog za zatvaranje vjerskih \u0161kola bila su su\u0111enja pojedinim profesorima ili studentima bogoslovlja, zbog navodnog djelovanja protiv dr\u017eave. S obzirom na to da je odaziv mlade\u017ei u sve\u0107eni\u010dka zvanja bio iznimno velik, vlasti su poduzimale razne mjere, kako pritisaka, tako i davanja povlastica pojedinim polaznicima vjerskih \u0161kola, s ciljem njihovoga izvla\u010denja iz tih \u0161kola. Kada su uvidjeli da time Katoli\u010dku crkvu zapravo rje\u0161avaju nekvalitetnih sve\u0107enika, a broj polaznika vjerskih \u0161kola se ne smanjuje, po\u010detkom 1960-ih odustaju od tih metoda. Izbacivanjem vjeronauka iz dr\u017eavnih \u0161kola 1951., vjeronauk prelazi u crkvene prostore, ali vlasti i dalje nastoje omesti izvo\u0111enje vjeronauka, \u010dine\u0107i pritiske na djecu koja poha\u0111aju vjeronauk, kao i na njihove roditelje, posebice one koji su bili zaposleni u dr\u017eavnim slu\u017ebama. Kada je, borave\u0107i u zato\u010deni\u0161tvu u rodnom Kra\u0161i\u0107u, 1960. umro kardinal Alojzije Stepinac, kojeg je jugoslavenski re\u017eim smatrao glavnom smetnjom za sre\u0111ivanje odnosa s Katoli\u010dkom crkvom, Vlada je najavila da \u0107e raditi na sre\u0111ivanju odnosa s Katoli\u010dkom crkvom. Stepin\u010devog nasljednika nadbiskupa Franju \u0160epera nastojala je prikazati kao osobu druga\u010dijih stavova od kardinala Stepinca, spremnog na suradnju s vlastima. Me\u0111utim nadbiskup \u0160eper, iako je bio spreman na razgovore s predstavnicima Vlade u svrhu rje\u0161avanja pojedinih pitanja, ni jednom prigodom nije odstupao od stajali\u0161ta kardinala Stepinca, Biskupske konferencije i Svete Stolice, glede sveukupnih crkveno-dr\u017eavnih odnosa. Pod utjecajem promjena u Vatikanu koje je provodio papa Ivan XXIII., koji je zapo\u010deo pripreme za odr\u017eavanje Drugoga vatikanskoga sabora, do\u0107i \u0107e i do promjena u politici Katoli\u010dke crkve prema ateisti\u010dkim dru\u0161tvima. U tim okolnostima 1960. pojavljuju se prve naznake o mogu\u0107oj normalizaciji jugoslavensko-vatikanskih odnosa, a u skladu s tim i do smanjenja napetosti u crkveno-dr\u017eavnim odnosima u Jugoslaviji.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Razdoblje od po\u010detka 1953. do kraja 1960. godine razdoblje je smirivanja stanja u odnosima Katoli\u010dke crkve i dr\u017eave, tj. promjene taktike dr\u017eave prema Crkvi, koja se ogleda u odustajanju od otvorenih represivnih metoda, ali ne i od politike stvaranja nejedinstva u redovima crkvene vlasti, te daljnjega materijalnog slabljenja Crkve. Predsjednik Jugoslavije, Josip Broz, je nakon […]<\/p>\n","protected":false},"featured_media":903,"comment_status":"open","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"yoast_head":"\n