Godine 1996. objavio sam u izdanju splitskog Knji\u017eevnog kruga <\/i>knjigu Zlo velike jetre \u2013 Povijest i nepovijest Crnogoraca, Hrvata, Muslimana i Srba<\/i>. Knjigu sam pripremao nekoliko godina, a na pisanje su me potakle granate sa srpskih polo\u017eaja koje su me pratile kada sam se, putuju\u0107i u autobusu iz Rijeke, pribli\u017eavao Zadru gdje sam mojim studentima odr\u017eavao predavanja iz metodike nastave povijesti. Na tim opasnim putovanjima pitao sam se za\u0161to ga\u0111aju moj autobus i za\u0161to, stigav\u0161i u Zadar, moram bje\u017eati u skloni\u0161te. O tome sam razgovarao s mojim studentima koji \u0107e u \u0161koli u\u010denicima tuma\u010diti uzroke tragi\u010dnih doga\u0111aja na kraju 20. stolje\u0107a. Na\u017ealost, u tim razgovorima postali smo svjesni da nam sama pozitivisti\u010dka povijesna znanost ne mo\u017ee dati potpune odgovore. Tada sam shvatio da rje\u0161enje valja tra\u017eiti u interdisciplinarnosti. Me\u0111utim, nedostajala su mi mnoga znanja koja nisam stekao na studiju povijesti. Sre\u0107om zavr\u0161io sam i studij arheologije, pa mi je to bio va\u017ean temelj u prihva\u0107anju interdisciplinarnosti. Osim toga dugo sam radio kao trener plivanja i solidno sam prou\u010dio sportsku psihologiju, a rad u \u0161koli i na fakultetu omogu\u0107io mi je da dobro shvatim ljudsko psihi\u010dko pona\u0161anje.<\/p>\n
<\/p>\n
Ro\u0111en sam 1935. i u mom su sje\u0107anju dobro o\u010duvani prizori i tragedije iz vremena Drugoga svjetskog rata do danas. Pomislio sam da bih kao svjedok vremena, koji ima odre\u0111ena povijesna znanja, prijelazom na interdisciplinarna obja\u0161njenja mogao skromno pridonijeti stvaranju nove povijesne vizije koja bi omogu\u0107ila put prema boljoj budu\u0107nosti. Nova povijesna vizija ponajprije je potrebna mladima, a kako je moj osnovni predmet na fakultetu bio Metodika\u00a0nastave povijesti, prihvatio sam se slo\u017eena posla da \u0161kolsko gradivo obogatim tematikom koju je klasi\u010dna povijesna znanost u potpunosti zanemarila. U tom smislu proveo sam niz pedago\u0161kih istra\u017eivanja i ostvario projekte na podru\u010dju metodike nastave povijesti. Rezultat tog rada bilo je oblikovanje standarda za hrvatsku povijest i objavljivanje dvaju problemskih ud\u017ebenika koji su, uz restrukturiranje gradiva, detaljno ispitani metodologijom istra\u017eivanja ud\u017ebenika.<\/p>\n
<\/p>\n
Na\u017ealost, rezultati mojih istra\u017eivanja potpuno su ignorirani i nisu ni malo utjecali na nastavnu praksu u kojoj i dalje dominira politi\u010dka povijest.<\/p>\n
<\/p>\n
Dominacija politi\u010dke povijesti u nastavi rezultat je stanja u na\u0161oj povijesnoj znanosti koja, uz vrijedna dostignu\u0107a, jo\u0161 uvijek te\u0161ko prihva\u0107a interdisciplinarni pristup te uglavnom ostaje u okvirima politi\u010dke povijesti. Pri tome se ne smije zanemariti ni utjecaj politike kojoj \u201cdoga\u0111ajnica\u201d dobro do\u0111e jer ju, manipulacijski, mo\u017ee tuma\u010diti kako joj odgovara. Poslije 1990. objavljeno je vi\u0161e sinteza o hrvatskoj povijesti, ali one se najvi\u0161e bave politi\u010dkom povije\u0161\u0107u. U predgovoru svoje knjige Hrvatska povijest <\/i>(2003.), koja predstavlja pro\u0161irenu verziju engleskog izdanja iz 2000., Ivo Goldstein govori o na\u010dinu na koji on (a tako rade i drugi autori) obja\u0161njava hrvatsku povijest:\u00a0\u201c…osnovica mi je bila povijest ratova i politi\u010dkih doga\u0111aja, kako bi \u010ditatelj stekao temeljnu informaciju o toj \u2018kralje\u0161nici\u2019 sveukupnog povijesnog toka. Pored toga nastojao sam detaljnije obraditi pojedine zanimljive epizode hrvatske povijesti i kulture. Koliko je bilo mogu\u0107e u knjizi strogo ograni\u010dena opsega, bavio sam se i svim drugim aspektima dru\u0161tvenog razvoja; sve u mjeri u kojoj je to va\u017eno za razumijevanje \u010ditave povijesti…\u201d<\/p>\n
<\/p>\n
Pisanju sinteza hrvatske povijesti nitko ne mo\u017ee zamjeriti, naro\u010dito ako su te sinteze pisane korektno. Pitanje je, me\u0111utim, \u0161to \u0107e \u010ditatelj zapamtiti od ponu\u0111enoga golemoga gradiva i koliko \u0107e mu zapam\u0107eno omogu\u0107iti da tuma\u010di slo\u017eenu hrvatsku povijest. Bezbroj \u010dinjenica dubinski ne promatraju i prou\u010davaju narodne mentalitete koji su se stvarali tijekom dugih stolje\u0107a. Kako \u0107e npr. \u010ditatelj shvatiti ratne sukobe u 20. stolje\u0107u koji su uz velikosrpske projekte izazvani i \u201cdinarskom\u201d komponentom? Mo\u017ee li \u010ditatelj bez interdisciplinarnih analiza, u koje valja uklju\u010diti i nove znanosti (socijalnu biologiju, genetiku, biolo\u0161ku psihologiju, socijalnu psihologiju i dr.) koje \u0107e pomo\u0107i shvatiti bit moderne hrvatske povijesti? Mentalitetski, kulturolo\u0161ki, vrijednosni i drugi tragovi pro\u0161losti, preneseni transgeneracijski, jo\u0161 uvijek \u017eive i sna\u017eno utje\u010du\u00a0na pojavu povijesnih \u010dinjenica koje se nabrajaju u povijesnim pregledima. Mi danas moramo protuma\u010diti iz koje povijesne dubine izranjaju \u010dinioci koji su prouzro\u010dili povijesne \u010dinjenice. F. Braudel nas opominje da je povijest neke civilizacije traganje, me\u0111u starim koordinatama, za onima koje danas ostaju valjane i da nam povijest ne treba kazati sve \u0161to se mo\u017ee znati, nego nam pokazati sve ono u \u010demu se prelamaju pro\u0161lost i sada\u0161njost. U tom smislu istra\u017eivanje vrijednosnog sustava mladih Dubrova\u010dko-neretvanske i Primorsko-goranske \u017eupanije pokazalo je kako se taj sustav oslanja, bar u svojim obrisima, na daleko starije kulturne temelje koji su razli\u010diti u svakoj \u017eupaniji, a posljedi\u010dno postoje i bitne razlike u vrijednosnom sustavu mladih dvaju podru\u010dja. U znanosti je poznato da je vrijednosni sustav dobar pretkazatelj budu\u0107eg agresivnoga ili miroljubivoga pona\u0161anja ljudi o \u010demu povjesni\u010dari moraju voditi ra\u010duna. Povjesni\u010dari prou\u010davaju procese dugih trajanja koji mogu objasniti suvremena zbivanja. Me\u0111utim, komunisti nisu uva\u017eavali te procese jer su samouvjereno smatrali da oni grade novi svijet i da sve zapo\u010dinje od njih. Na\u017ealost, istu grje\u0161ku ponavljaju i nositelji uvezenoga liberalnog projekta, kojeg u Hrvatskoj danas zastupaju mnogi biv\u0161i komunisti\u010dki kadrovi. Oni misle da su demiurzi koji bez oslona na tradiciju mogu stvoriti novo dru\u0161tvo pa stoga uva\u017eavanje starih nedovr\u0161enih procesa, koji jo\u0161 \u017eive i utje\u010du na suvremeno dru\u0161tvo, progla\u0161avaju bez valjanih argumenata zabludom. U ovoj \u0107e se knjizi dokazati zna\u010denje raznih procesa dugih trajanja te transgeneracijskih i transkulturalnih prijenosa bez \u010dijeg uva\u017eavanja nije mogu\u0107e ostvariti narodnu samospoznaju i graditi budu\u0107nost. Uputit \u0107emo i na opasnost od ponavljanja negativnih sastavnica tih pojava u budu\u0107nosti upravo zbog njihova pre\u0161u\u0107ivanja i omalova\u017eavanja. Zabluda je zapravo negiranje zna\u010denja uloge procesa dugih trajanja u sada\u0161njosti.<\/p>\n
<\/p>\n
Primarno odr\u017eavanje na\u0161e povijesne znanosti na razini povijesnih \u010dinjenica i politi\u010dkoj povijesti ima, dakako, odraza u nastavi povijesti. U\u010denicima, koji su optere\u0107eni mno\u0161tvom predmeta i reduciranim povijesnim gradivom koje stvara nesuvislu povijesnu skicu, hrvatska i svjetska povijest nije zanimljiva. Na\u0161a mlade\u017e u\u010di povijest osam godina (oko 550 sati!), a na kraju je, zaboravljaju\u0107i bezbrojne \u010dinjenice i ne oblikuju\u0107i \u010dvrstu sintezu, nesposobna oblikovati jasnu povijesnu viziju te je osu\u0111ena na povijesni zaborav i podlo\u017ena je raznim manipulacijama. S druge strane, interdisciplinarne povijesne analize omogu\u0107uju stvarala\u010dko u\u010denje, podizanje razine interesa i lako zapam\u0107ivanje u \u0161to sam se uvjerio tijekom mojih istra\u017eivanja.<\/p>\n
<\/p>\n
Vratimo se knjizi Zlo velike jetre. <\/i>Ta knjiga, koja je 1996. bila visoko rangirana na popisu naj\u010ditanijih knjiga u Hrvatskoj, odavno je rasprodana. U me\u0111uvremenu nastavio sam se baviti interdisciplinarnim istra\u017eivanjima te sam objavio dvije nove knjige u ograni\u010denom tira\u017eu: U potrazi za hrvatskom kolijevkom <\/i>(2000.) i Hrvatski identitet \u2013 trajnost i fluidnost: uporedba Kvarnera i gorske Dalmacije <\/i>(2006.). Osim toga, objavio sam vi\u0161e \u010dlanaka o problematici koju istra\u017eujem. Danas sam svjestan da sam u knjizi Zlo velike jetre <\/i>donosio i neke prenagle pa i krive zaklju\u010dke \u0161to je posljedica mog u\u017eurbanog rada na interdisciplinarnoj problematici, za koju moje prethodno znanje nije bilo dovoljno. Na moje prenaglo zaklju\u010divanje utjecala su svakako i ratna zbivanja i opasnosti kojima sam bio direktno izlo\u017een. Sve je to u meni nesvjesno stvaralo odre\u0111ene predrasudne blokade, iako sam ih htio izbje\u0107i. Ina\u010de povjesni\u010dari nerado priznaju da su, najvi\u0161e nesvjesno, optere\u0107eni takvim blokadama koje ovise o mnogim \u010diniocima (o svjetonazoru, strana\u010dkoj pripadnosit, naklonosti svojoj naciji i dr.). Iako postoji mogu\u0107nost moje nesvjesne predrasudne blokade, moram ipak poslije toliko godina zaklju\u010diti da je ve\u0107ina gradiva u knjizi Zlo velike jetre <\/i>obra\u0111ena korektno i inovativno premda bih danas to gradivo mogao nadopuniti i \u201coja\u010dati\u201d razmi\u0161ljanjima drugih autora. Na\u017ealost, u krugovima povjesni\u010dara, knjiga nije imala odjeka, iako je pozitivnu recenziju napisao svjetski poznat hrvatski povjesni\u010dar medicine Mirko Dra\u017een Grmek. U dnevnom tisku \u010ditatelji su obavije\u0161teni da je knjiga tiskana, ali povjesni\u010dari se na nju nisu osvrnuli ni u pozitivnom ni u negativnom smislu. Recenziju knjige napisao je sociolog Emil Her\u0161ak, a \u0161iri osvrt u novinama je napisao sociolingvist Ivo \u017dani\u0107. Ve\u0107 i ova dva usamljena osvrta koja hvale moj poku\u0161aj, ali i daju odre\u0111ene primjebe i sugestije, uputila su me na preispitivanje, korekciju i oboga\u0107ivanje mojih stavova. Naro\u010dito mi je bio va\u017ean osvrt akademika Luje Margeti\u0107a o mojoj knjizi U potrazi za hrvatskom kolijevkom. <\/i>Autor je s velikim znanstvenim po\u0161tenjem kritizirao neke moje pogre\u0161ne zaklju\u010dke, ali je knjigu kona\u010dno pohvalio ovim rije\u010dima:\u00a0\u201cNikako se ne bi smjelo dogoditi da ovako inspirativnu knjigu do\u010deka grobna ti\u0161ina i da se autorov trud pretvori u puki monolog, popra\u0107en samo kuloarskim razgovorima da na knjigu \u2018nema smisla tro\u0161iti vrijeme\u2019. Takvo bi stajali\u0161te samo odavalo provincijalizam i primitivizam, kojih u na\u0161oj historiografiji ne bi smjelo biti.\u201d<\/p>\n
<\/p>\n
Zanimljivo je da su moja istra\u017eivanja bila zanimljiva psihijatrima te ih je na\u0161 psihijatar E. Klain spomenuo na jednom internacionalnom kongresu. Klain se\u00a0kao psihijatar bavio novijom povije\u0161\u0107u jugoisto\u010dne Europe i njegova \u0107emo vrlo va\u017ena razmi\u0161ljanja uklju\u010diti u ovu knjigu. Me\u0111utim, na\u0161a ga je historiografija ignorirala. Hrvatski povjesni\u010dari, osim vrlo rijetkih iznimaka, ne prihva\u0107aju interdisciplinarna obja\u0161njenja. S druge strane, pak, u Srbiji sve vi\u0161e mla\u0111ih autora duboko razmi\u0161ljaju o nacionalnim zabludama za koje je, uz ostalo, kriva i njihova historiografija.<\/p>\n
Pi\u0161u\u0107i knjigu Zlo velike jetre <\/i>stekao sam mnoga znanja koja nisam susreo tijekom studija povijesti i arheologije, a bio sam svjestan da ni moja nova znanja i spoznaje nisu dovoljni za dostizanje potpunijih obja\u0161njenja. Stoga sam se upustio u prou\u010davanje literature sa raznih znanstvenih podru\u010dja \u0161to mi je dalo nove spoznaje, koje sam iznio u knjigama objavljenim 2000. i 2006. godine.<\/p>\n
<\/p>\n
Da bih objedinio ste\u010dena znanja i ostvario vi\u0161i stupanj obja\u0161njenja, pripremio sam ovu knjigu Uvod u hrvatsku interdisciplinarnu povijest. <\/i>U knjizi \u0107e uz pomo\u0107 mnogih znanosti biti obra\u0111ene neke nove teme, ali radi njihova boljeg obja\u0161njavanja koristit \u0107u se odlomcima iz mojih prethodnih knjiga. Osim toga, u novu knjigu bit \u0107e uklju\u010deni neki znanstveni \u010dlanci koji su ina\u010de nedostupni \u0161iroj javnosti. Na temelju metodologije koju sam razvio, poku\u0161at \u0107u protuma\u010diti i problematiku kojom sam se do sada samo usput bavio (npr. pitanja antifa\u0161izma i komunizma). U knjizi \u0107u se posebno baviti la\u017eima koje o Hrvatima ve\u0107 dva stolje\u0107a razvija srpska \u201cznanost\u201d. Borba protiv tih la\u017ei mora biti \u017eestoka, nemilosrdna i bez ikakvih kompromisa. A kompromis je u tom slu\u010daju, radi mira u ku\u0107i, hrvatska konstanta do dana\u0161njeg dana. Unaprijed izjavljujem da na takav kompromis ne pristajem jer se budu\u0107i su\u017eivot mo\u017ee graditi samo na istini, a ne na nametnutom interkulturalizmu ispod kojeg tinjaju negativni energenti naslije\u0111eni iz pro\u0161losti. Istina je u interesu Srba i Hrvata koju su shvatili mnogi srpski analiti\u010dari pripadnici \u201cdruge\u201d Srbije, \u010dijim \u0107u se razmi\u0161ljanjima obilato koristiti u ovoj knjizi. Svjestan sam da \u0107u radi borbe za istinu biti progla\u0161en \u201csrbofobom\u201d ili \u0107u biti na drugi na\u010din etiketiran, \u0161to je u nas uobi\u010dajeno u nedostatku argumenata za raspravu. Takve optu\u017ebe unaprijed odbacujem.<\/p>\n
<\/p>\n
Ne smijem zatajiti da su Hrvati srpskoj \u201cznanosti\u201d, podr\u017eavanoj od Srpske pravoslavne crkve, postali \u201c\u017ertveni jarci\u201d koji su trebali prekriti zlo po\u010dinjeno u ime velike Srbije. Slijede\u0107i tu \u201cznanost\u201d u Srba nema grijeha, a srpski je narod uvijek bio patni\u010dki narod kojemu su drugi \u010dinili nepravde i nad njim vr\u0161ili genocid. Velikosrpska genocidna politika utemeljena u 19. stolje\u0107u (s daleko dubljim kulturolo\u0161kim temeljima) navukla je ugro\u017eene narode na genocidni odgovor Srbima. Me\u0111utim, teza je okrenuta i umjesto spoznaje o primarnosti\u00a0srpskoga genocida, \u201cdrugi\u201d, a posebice Hrvati, postali su krivci i za\u010detnici svih zlo\u010dina. Zadnja dva stolje\u0107a srpska je promid\u017eba s uspjehom koristila Hrvate kao \u201c\u017ertvene jarce\u201d prokazuju\u0107i ih svijetu kao genocidne i prikrivaju\u0107i pred tim istim svijetom velikosrpske genocidne planove i njihovu realizaciju. Na po\u010detku\u00a021. stolje\u0107a, uz svesrdnu podr\u0161ku me\u0111unarodne politike, nastoji se izjedna\u010diti krivica \u017ertve i agresora za \u201cratni sukob\u201d krajem 20. stolje\u0107a, a ta se teza nastoji uvu\u0107i i u \u0161kolski sustav. Izjedna\u010davanje krivice samo je korak prema optu\u017eivanju \u017ertve kao krivca za izazivanje rata. U najnovije vrijeme, dvadeset godina poslije velikosrpske agresije, Hrvati se optu\u017euju za pobunu protiv SFRJ i za ru\u0161enje njenoga ustavnog poretka pri \u010demu je Jugoslavenska narodna armija imala legalno pravo da brani komunisti\u010dku dr\u017eavu. Me\u0111utim, istina da je ideja o velikoj Srbiji majka svih zlo\u010dina u 20. stolje\u0107u potrebna je danas svima, a posebno srpskom narodu da bi do\u017eivo katarzu i izvukao se iz zabluda koje su nanijele tolike tragedije narodima ovih prostora, posebice samim Srbima. Bez istine o velikosrpskom genocidnom programu nema pomirenja na ovim tragi\u010dnim prostorima jugoisto\u010dne Europe. Malobrojni analiti\u010dari \u201cdruge\u201d Srbije \u017eele razotkriti zablude svoga naroda, ali problem le\u017ei u tome \u0161to slu\u017ebena srpska politika nije spremna da prizna zlo\u010dine po\u010dinjene u ima srpstva. P. Lukovi\u0107 to ovako tuma\u010di na vrlo jednostavan na\u010din:\u00a0\u201cDa ka\u017eem iskreno: Srbija ne\u0107e priznati nijedan vlastiti zlo\u010din. Naprotiv, Srbija tra\u017ei od drugih da priznaju zlo\u010dine nad Srbima. To je njihovo vi\u0111enje suo\u010davanja…\u201d<\/p>\n
<\/p>\n
S druge strane, Hrvati su suo\u010deni s usta\u0161kim zlo\u010dinima, a negiranje tih zlo\u010dina naprosto je zanemarivo. Ipak, Hrvati lekciju o svojoj \u201cgenocidnosti\u201d stalno moraju ponavljati te ponavljanje i okrivljavanje, osim iz Srbije, danas dolazi iz same Hrvatske. Pi\u0161u se knjige o tome, ali se pre\u0161u\u0107uju velikosrpski planovi i \u010detni\u010dki zlo\u010dini koje potvr\u0111uju nedavno objavljeni dokumenti. Kolju samo usta\u0161e, a \u010detnika kao da nema tijekom Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj! Uostalom, \u010detnici danas postoje u Srbiji i oni su tamo rehabilitirani. Hrvatima obnovu lekcije o njihovoj genocidnosti danas podupire Ministarstvo kulture Republike Hrvatske financiranjem knjiga koje se bave tom tematikom. \u0160tovi\u0161e, u Hrvatskoj se slobodno obilje\u017eava godi\u0161njica \u010detni\u010dkog ustanka u Hrvatskoj\u00a027. VII. 1941. godine.<\/p>\n
<\/p>\n
Posebna je pri\u010da ona o komunisti\u010dkom antifa\u0161izmu iz kojeg se iznjedrio totalitarni jugoslavenski komunisti\u010dki sustav. Tu pri\u010du svom \u017eestinom odr\u017eavaju pojedine interesne skupine koje, veli\u010daju\u0107i Titov komunizam i pripisuju\u0107i zlo\u010dine pojedincima \u2013 staljinistima, a ne sustavu, \u017eele u hrvatskom dru\u0161tvu odr\u017eati svoje materijalne i dru\u0161tvene privilegije (meritokracija!) \u201czaslu\u017eene\u201d u komunisti\u010dkoj revoluciji i posljeratnoj izgradnji socijalizma. U tim skupinama nema nikakve namjere (osim zaista rijetkih pojedinaca) da se krene prema ispitivanju savjesti i katarzi, mada su zlo\u010dini komunizma bjelodani. Ide se \u010dak jo\u0161 i dalje tvrdnjom da antifa\u0161isti\u010dke udruge moraju biti \u201cmoralni korektiv dru\u0161tva\u201d.\u00a0Kako u 21. stolje\u0107u mo\u017ee biti korektiv dru\u0161tva antifa\u0161izam koji u dana\u0161njoj Europi ne predstavlja ideolo\u0161ki zna\u010daj? U Rezoluciji Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu izri\u010dito se nagla\u0161ava da mirna i prosperitetna Europa treba biti utemeljena na vrijednostima po\u0161tivanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine zakona i po\u0161tivanja ljudskih prava. Komunisti\u010dki antifa\u0161izam, koji danas u svom interesu podr\u017eavaju pojedine skupine, optere\u0107en je la\u017eima te u maniri stare komunisti\u010dke podobnosti i danas podr\u017eava partijski klijentelizam, koji \u010dlanovima omogu\u0107uje privilegije od zapo\u0161ljavanja do dobivanja unosnih poslova u gospodarstvu.<\/p>\n
<\/p>\n
Klijentelizma ima u svim hrvatskim strankama te je te\u0161ko o\u010dekivati da u Hrvatskoj politika uop\u0107e i udruge koje se uz nju vezuju mogu biti moralni korektiv dru\u0161tva. Pri\u010de o komunisti\u010dkom antifa\u0161izmu privla\u010dne su nekim ljudima u doba te\u0161ke gospodarske i moralne krize u Hrvatskoj, ali one uz druge \u010dinitelje postkomunizma pridonose rasulu hrvatskoga narodnog identiteta. Ove igre koje igraju novi liberali, prete\u017eno \u201ckovani\u201d u komunisti\u010dkoj ideolo\u0161koj kova\u010dnici i njihovi mla\u0111i slijednici, nagodbenja\u010dka hrvatska politika prihva\u0107a i ne odupire im se. S druge strane, hrvatski intelektualci koji imaju dobre projekte za bolju budu\u0107nost toliko su razjedinjeni da su danas nemo\u0107ni suprotstaviti se nazadnja\u010dkom antifa\u0161izmu, koji nitko u Europskoj Uniji ne spominje, za stvaranje nove povijesne vizije Hrvatske. \u017dilavost pre\u017eitaka komunizma u demokratskoj Hrvatskoj potvr\u0111uje \u010dinjenica da nije ka\u017enjen(a) ni jedan (jedna) komunisti\u010dki zlo\u010dinac (zlo\u010dinka), a devedesetih nije provedena lustracija\u00a0\u0161to\u00a0je omogu\u0107ilo biv\u0161im komunisti\u010dkim funkcionarima odr\u017eavanje na vode\u0107im pozicijama u hrvatskom dru\u0161tvu na svim podru\u010djima, uklju\u010duju\u0107i politiku i, \u0161to je vrlo va\u017eno, u medijima. Argument kojim se sprje\u010dava procesuiranje zlo\u010dinaca\u00a0\u2013 komunista je njihova starost. Ta argumentacija nije valjana jer su za usta\u0161ke zlo\u010dine osu\u0111eni ili se jo\u0161 uvijek nastoje osuditi starije osobe. Komunisti\u010dki zlo\u010dinci u vrijeme stvaranja demokratske Hrvatske, dakle, devedesetih godina\u00a020. stolje\u0107a, bili su u dobi od sedamdeset ili vi\u0161e godina, te su bili sposobni za su\u0111enje, a njihovi su predstavnici jo\u0161 uvijek aktivni kao razni savjetnici i sudionici u politici ili se, pak, pojavljuju kao va\u017eni \u201carbitri\u201d u javnim medijima. Uostalom, tvrdi se da oni ni\u0161ta nisu znali o masovnim pokoljima. Osim aboliranja komunisti\u010dkih zlo\u010dinaca ima jo\u0161 indikativnih pojava. Dok je u nekim drugim postkomunisti\u010dkim dr\u017eavama zabranjena komunisti\u010dka zvijezda petokraka, ona neometano, kao simbol totalitarnog komunizma, \u017eivi danas u Hrvatskoj i vrije\u0111a \u017ertve tog sustava. Usput valja napomenuti da se u kontroliranim medijima gotovo pre\u0161u\u0107uje Rezolucija Vije\u0107a Europe iz 2006. o komunisti\u010dkim zlo\u010dinima i Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu iz 2009. godine. Pre\u0161u\u0107uje se i Deklaracija Hrvatskog sabora o osudi zlo\u010dina po\u010dinjenih tijekom totalitarnoga komunisti\u010dkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990. u\u00a02006. te Izjava Komisije Iustitia et pax <\/i>o 20. obljetnici pada Berlinskog zida iz\u00a02009. godine.<\/p>\n
<\/p>\n
Hrvatska je danas poplavljena povijesnim la\u017eima, ali delikt povijesne la\u017ei nije ka\u017enjiv. Slijednici komunizma \u2013 danas liberali \u2013 usrdno se zala\u017eu za demokratski dijalog, ali taj je dijalog demokrati\u010dan samo ako se pristaje na njihovo mi\u0161ljenje i njihovu \u201cistinu\u201d. Tolerancije prema drugom mi\u0161ljenju i drugosti uop\u0107e nema te jednoumlje iz staljinisti\u010dkih vremena jo\u0161 vlada Hrvatskom. \u0160to je najgore, vlasnici znanja u Hrvatskoj \u201czemlji znanja\u201d u \u0161kolama odr\u017eavaju pri\u010de o hrvatskom komunisti\u010dkom antifa\u0161izmu kao \u201cpredzi\u0111u\u201d europske civilizacije. To je posebno\u00a0karakteristi\u010dno za nastavu povijesti u kojoj se izbjegavaju interdisciplinarne teme koje bi mogle razotkriti bit komunisti\u010dkog antifa\u0161izma. Reformatori nastave povijesti zala\u017eu se za multiperspektivnost tj. za sagledavanje povijesne problematike sa raznih stajali\u0161ta, ali takav pristup primjenjuju kako im odgovara. Za tematiku o Nezavisnoj Dr\u017eavi Hrvatskoj multiperspektivnost je isklju\u010dena, jer je komunisti\u010dka historiografija ve\u0107 definirala \u201cneupitnu\u201d shemu o \u201cendehaziji\u201d. Dakako, za Domovinski rat multiperspektivnost postaje vrlo zanimljiva jer se pomo\u0107u pa\u017eljivo odabranih izvora mo\u017ee izjedna\u010diti agresor i \u017ertva.<\/p>\n
<\/p>\n
Pro\u0161iruju\u0107i problematiku kojom se do sada nisam detaljnije bavio, moje \u0107e dvadesetgodi\u0161nje istra\u017eivanje u novoj knjizi biti zaokru\u017eeno u jednu znanstvenu cjelinu koja \u0107e \u010ditateljima, nadam se, biti zanimljiva i korisna. Ova knjiga ne mo\u017ee biti sveobuhvatna, jer bi ju trebalo napisati na nekoliko tisu\u0107a stranica. Ona \u0107e se baviti pojedinim temama koje \u0107e omogu\u0107iti shva\u0107anje op\u0161irne cjeline. Prepu\u0161tam mla\u0111im istra\u017eiva\u010dima uz pomo\u0107 gradiva ove knjige koji ga smatraju korisnim, da se upuste u nova istra\u017eivanja op\u0161irne tematike te da tako razotkrivaju istinu u interesu su\u017eivota Srba i Hrvata, ali i drugih naroda koji s naslije\u0111enim dobrom i zlom \u017eive na prostoru biv\u0161e Jugoslavije. Na istra\u017eivanja su me potakli i ohrabrili europski dokumenti koji su prije spomenuti.<\/p>\n
<\/p>\n
U knjizi \u0107u se prvenstveno baviti srpsko-hrvatskom problematikom. Muslimansko-bo\u0161nja\u010dku problematiku prepu\u0161tam stru\u010dnjacima koji se njome bave. Njihova je du\u017enost da objasne kako su i za\u0161to Bo\u0161njaci \u2013 muslimani iskazivali destruktivno pona\u0161anje prelaze\u0107i iz tradicije otvorenog i demokratskog reda u islamu tzv. hanefijske \u0161kole na militantne oblike u\u010denja.<\/p>\n
<\/p>\n
Uvod<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Godine 1996. objavio sam u izdanju splitskog Knji\u017eevnog kruga knjigu Zlo velike jetre \u2013 Povijest i nepovijest Crnogoraca, Hrvata, Muslimana i Srba. Knjigu sam pripremao nekoliko godina, a na pisanje su me potakle granate sa srpskih polo\u017eaja koje su me pratile kada sam se, putuju\u0107i u autobusu iz Rijeke, pribli\u017eavao Zadru gdje sam mojim studentima […]<\/p>\n","protected":false},"featured_media":932,"comment_status":"open","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"yoast_head":"\n