Gradska knjižnica Slavonski Brod bila je 19. travnja 2016. domaćin javnom predavanju dr. sc. Mate Artukovića.

U Gradskoj knjižnici Slavonski Brod, 19. travnja 2016, održano je četvrto u nizu javnih predavanja djelatnika Podružnice u sklopu obilježavanja 20. obljetnice postojanja Podružnice:

J A V N O    P R E D A V A NJ E:

dr. sc. Mato Artuković

DNEVNIČKI I MEMOARSKI ZAPISI

 IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ

Dnevnički i memoarski zapisi Ivane Brlić-Mažuranić nisu kontinuirano vođeni zapisi. Sastoje se od ranih pribilješki s puta u Ogulin i nekoliko domoljubnih pjesama, kad je Ivana imala između jedanaest i trinaest godina; „putnih bilježaka“ s puta u Rijeku i Novi iz travnja 1889.; dvije bilježnice „pravoga dnevnika“ u razdoblju od 7. srpnja 1888. do 24. veljače 1891. Nakon toga Ivana prestaje voditi dnevničke zapise do prosinca 1907. kada piše rukopis Iz hrvatske Pešte (Lahki zapisi iz težke borbe), o borbi hrvatskih zastupnika i njihovoj opstrukciji na Ugarskom saboru zbog željezničke pragmatike, odnosno pitanja hrvatskog jezika na željeznicama u Hrvatskoj. Taj rukopis uvrstila je, zajedno s drugima, u knjigu-rukopis pod naslovom Zapisci, bilježke, pisma 1907. – 1935. Uz ovaj rukopis, u dnevničku i memoarsku građu Ivane Brlić-Mažuranić mogu se ubrojati njezini „dnevnički zapisi“ iz 1911. i 1912. te rukopis o „prevratu“ 1918. Ovamo pripadaju i „literarni i dnevnički zapisi“ datirani između 1891. i 1936., ispisani u posebnoj bilježnici.

Svi ovi navedeni izvori važni su kao građa za upoznavanje osobe i osobnosti, mladenačke dobi Ivane Mažuranić, njezinih prvih literarnih pokušaja, duhovnog života, mladenačkih previranja i ljubavi, ali i strahova u mladosti i u zrelijoj dobi povezanih s mišlju na smrt, koja joj je bila – prema njezinim riječima – od rane mladosti„blagim pratiocem“. Nalazimo izvore za svakodnevni život, običaje, zabave građanskog društva.

Nadalje, u ovim dnevničkim i memoarskim zapisima vidimo Ivanu Brlić-Mažuranić kao oduševljenoga hrvatskog domoljuba i rodoljuba, čije uvjerenje nisu pokolebale ni natruhe jugoslavenstva. To je čisti idealizam onih hrvatskih intelektualaca, koji nije otišao u vode unitarizma i koji je dokaz da Hrvati imaju smisla za suživot s drugima, sve dok bahata srpska militaristička oligarhija u obje Jugoslavije nije zlupotrijebila taj idealizam. U tom smislu Ivana Brlić Mažuranić pripada  tisućama onih čije snage nisu uzalud potrošene, jer su uzalud potrošeni njihovi ideali utjecali na otrježnjenje i stvaranje generacije koja je 1990. krenula vlastitim putem.

Vjera je u životu Ivane Brlić Mažuranić bila dio njenog identiteta. Njezini doživljaji Boga su intimni, Bogu se obraća blisko, prostodušno, djetinje, kao da razgovara s najboljom prijateljicom. Najpotresniji je intimni razgovor s Bogom koji se tiče same biti njene egzistencije i u kojem ona svoj život uspoređuje s hramom „koji drhti“:

• Ja vjerujem da je Bog u meni stvorio savršenstvo: svoju gradjevinu, svoj hram savršeni. Stupovi su hrama toga divni, u razmaku njihovom leži ljepota neopisiva i pogreške u razmaku njihovom nema. Na njima leži svod snage neprolazne…

A Bog je učinio da „hram zadršće i da drhće dovieka.“ O dubini njezine duševne patnje možemo samo naslućivati u vapaju: „Bože, Bože, u što ova muka!“

Kad je zamišljala svoj pokop, poželjela je da ljudi ne kažu: „Bio je to blistav um“, nego: „Bilo je to dobro srce.“

I na temelju ovih memoarskih zapisa kao izvora možemo o Ivani Brlić-Mažuranić zaključiti: Bio je to blistav um i dobro srce!

Članak Borislava Stipića o predavanju dr. Artukovića – SBPlus

Prilog SBTV-a: