Zapisnik Franjevačkog samostana u Našicama, knjiga I (1739.-1787.)
| Autor | Šime Demo, Maja Rupnik-Matasović, Tamara Tvrtković i Milan Vrbanus (prir.) |
|---|---|
| Godina izdanja | 2010. |
| Uvez | Tvrdi |
| Broj stranica | XLIV + 372 |
| Format | 25 cm |
| ISBN | 978-953-6659-50-0 |
| Suizdavači | Hrvatski institut za povijest, Zagreb; Zavičajni muzej Našice; Franjevački samostan sv. Antuna Padovanskog u Našicama; Grad Našice |
Cijena: 13,27 €
Izražena cijena je bez PDV-a.
Nema na zalihi
“Zapisnik franjevačkog samostana u Našicama nije samo ljetopis ili kronika jednog samostana, već u mnogim elementima i kroz mnoge godine kronika crkvenih, kulturnih, političkih i gospodarskih događaja Našica, čitave Slavonije, Hrvatske pa i Monarhije. Upravo zbog mnogih zanimljivih zapisa našičkih redovnika ta je kronika vrijedan spomenik svekolikog života Našica i Slavonije kroz veći dio 18. stoljeća. Ne treba zaboraviti da već same vijesti iz života našičkih franjevaca, koje zadiru u samostanski, crkveni, kulturni, gospodarski i druge aspekte života u samostanu, imaju veliku vrijednost za upoznavanje vjerskog, kulturnog, društvenog i drugih vidova povijesti grada, crkve i ljudi ovog kraja. Važno je još spomenuti da među protagonistima našičkog ljetopisa nalazimo mnoge poznate i zaslužne slavonske (hrvatske) pisce i kulturne
djelatnike …”
Prof. dr. sc. Mijo Korade
“Iako u obilju raznovrsnih izvora za povijest novoga vijeka samostanski ljetopisi (ili “kronike”, odnosno “zapisnici” ili “protokoli”) kao historiografski žanr nemaju više onakvo značenje i važnost kakvo im pripada u srednjem vijeku, ipak su oni i u novijim stoljećima vrlo zanimljivo i vrijedno ogledalo ne samo crkvenih nego i širih društvenih prilika u kojima su nastajali. Zbog poznatih povijesnih okolnosti, nekadašnja (predosmanska) redovnička raznolikost u Slavoniji i Srijemu svela se u novom vijeku na samo dva aktivno prisutna crkvena reda, franjevce i isusovce, pa je tako na području novovjekovne Slavonije i dandanas živo desetak franjevačkih samostana (u Virovitici, Požegi, Našicama, Osijeku, Cerniku, Brodu, Vukovaru, Šarengradu i Iloku). Među tim samostanima je upravo ovaj u Našicama izniman po tome što je jedini djelovao tijekom svih triju velikih razdoblja slavonske povijesti u proteklom tisućljeću: u srednjem vijeku, pod osmanskom vlašću i u poslijeosmanskom novom vijeku. Svi su ostali danas živući slavonski franjevački samostani ili utemeljeni poslije oslobođenja od Turaka ili su pak, u slučaju onih osnovanih još u srednjem vijeku, bili napušteni tijekom čitava osmanskog razdoblja …”
Dr. sc. Stanko Andrić
