Zbrinjavanje gladne djece u Hrvatskoj za Prvoga svjetskog rata

Jedna od tema koju je građanska historiografija u potpunosti zaobišla je veliko spašavanje glađu ugrožene djece iz Dalmacije, Bosne i Hercegovine i Slovenskog primorja i preseljenje te djece u žitorodne krajeve sjeverne Hrvatske (najvećim dijelom u Slavoniju, Srijem i Podravinu) za vrijeme Prvoga svjetskog rata. U ovoj knjizi prof. dr. sc. Mira Kolar bavi se upravo ovom velikom “civilizacijskom akcijom u europskom duhu mirotvorstva i kršćanske crkve”, koja se odvijala tijekom posljednje dvije godine Prvoga svjetskog rata, a završni epilop imala u prvim godinama nove državne zajednice, Kraljevine SHS. Naime, 1917., zbog suše, prekida prometa i otežane opskrbe, zavladala je na jugu Austro-Ugarske velika glad. Ljudi su počeli masovno umirati i zagrebački Središnji odbor za zbrinjavanje porodica mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika počeo je veliku humanitarnu akciju preseljavanja djece iz Istre na sjever Hrvatske. Nakon toga akciju su prihvatili franjevci (fra Didak Buntić) kao spas za hercegovačku djecu. Bio je to spas i za dalmatinsku djecu i bosansku djecu i za slovensku djecu iz Gorice i Slovenskog primorja. Tako je akcija, kojom su iz Zagreba rukovodili dr. Josip Šilović i dr. Đuro Basariček, postala masovna i na prehranu je dopremljeno više od 20 000 djece. Ona su zapravo bila razmještena po brojnim obiteljima koje su prihvatile skrb o izgladnjelim mališanima. Taj broj nije posve točan jer su evidencije iz vremena rata nestale, a popis načinjen 1920. ne obuhvaća onu djecu koja su se vratila kućama. U provođenje ove akcije bili su  uključeni pojedinci, ustanove, gradovi i sela, kao i razne strukture iz redova dobrih ljudi.