U prostorijama Gradske knjižnice Slavonski Brod, u utorak, 26. veljače 2013, održana je promocija prvog sveska Priloga za povijest Broda i okolice i 12-og broja Godišnjaka Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest Scrinia Slavonica.

Na početku promocije, promovirajući Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, glavni tajnik časopisa dr. sc. Marijan Šabić rekao je nekoliko riječi o zastupljenosti inozemne historiografije u časopisu: „Od ukupno do sada 251-og objavljenog većeg priloga nešto je manje od 10% prijevoda. To na prvi pogled izgleda malo. Međutim, prelistate li posljednjih deset godišta Časopisa za suvremenu povijest, Povijesnih priloga ili Radova Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu vidjet ćete da Scrinia objavljuje daleko više prijevoda iz inozemne historiografije. U Časopisu za suvremenu povijest sam tako pronašao tek nekoliko prevedenih teorijskih eseja, u Povijesnim prilozima i Radovima ništa. Za razumijevanje prijevodne politike časopisa važno je pogledati dosadašnju tematsku strukturu Scriniae. Među dosada objavljenim prilozima apsolutno dominiraju oni s tematikom iz 20-og stoljeća, najmanje je priloga o teoriji i metodologiji pisanja povijesti te o antici i osmanskom razdoblju.”

Glavni urednik časopisa dr. sc. Stanko Andrić nastavio je izlaganje o časopisu Scrinia Slavonica, koje je započeo dr. Šabić, s nekim najopćenitim informacijama o časopisu: „Radi se o časopisu koji je specijaliziran za regionalnu ili pokrajinsku povijest i zanimljivo je primijetiti da u hrvatskoj historiografiji, časopisnoj produkciji danas, zapravo, nema časopisa koji su se na taj način definirali. Većina povijesnih časopisa kod nas objavljuju radove iz ukupne nacionalne, pa i šire od toga, povijesti, a mi smo upravo u tome vidjeli jednu mogućnost i prostor da svoj časopis profiliramo na ovaj način da se dosljedno držimo toga regionalnog kriterija. Naravno, tomu je tako jer je riječ, prije svega, o časopisu koji izdaje ustanova zadužena za istraživanje regionalne povijesti, ali i zato što mislimo da povijest ovoga prostora sjeveroistočne Hrvatske, odnosno ovih triju povijesnih pokrajina Slavonije, Srijema i Baranje, zaslužuje i treba jednu takvu fokusiranu istraživačku pozornost. Časopis objavljuje, prije svega, znanstvene radove u raznim kategorijama, koji se kategoriziraju na osnovu recenzija. Osim toga, naravno, objavljujemo izdanja izvorne građe, prijevode, razne manje priloge kao što su nekrolozi ili in memoriami zaslužnim povjesničarima, pogotovo onima koji su na neki način povezani s istraživanjem povijesti ovoga dijela Hrvatske. I na kraju ono što se zove kritikama, prikazima, osvrtima, to jest kratkim opisima i eventualno kritičkim primjedbama o recentnim izdanjima.”

Potom je dr. Andrić objasnio razloge pomalo zakašnjele promocije časopisa: „Aktualni broj časopisa, Scrinia Slavonica 12(2012), zapravo izašao u rujnu prošle godine, nismo predstavili do sada jer smo čekali da izađe prvi svezak još jedne naše serijske publikacije – ʻPrilozi za povijest Broda i okoliceʼ. Drago mi je što smo, doduše neplanirano, objavili tu prvu knjigu naših ʻPrilogaʼ ravno 70 godina otkako je 1943. objavljen prvi i jedini svezak ʻPriloga za upoznavanje Broda i okoliceʼ. To je stručno glasilo izašlo u ono vrijeme u izdanju Hrvatskog kulturnog društva ʻBerislavićʼ (dana 25. listopada 1942. u Brodu je osnovano Hrvatsko kulturno društvo ʻBerislavićʼ: u osnivanju je sudjelovao Julije Hoffmann, utemeljitelj Muzeja, u čijim je prostorijama bilo i sjedište Društva, op.a.), a urednik mu je bio geograf dr. Ivo Rubić. Zbog ratnih i poratnih prilika pripremljeni materijali za drgui i treći broj ostali su neobjavljeni u rukopisu. Još jednom, nadam se iskreno da ćemo našim ʻPrilozimaʼ na dostojan način oživjeti i obnoviti tu inicijativu koja se rodila prije 70 godina, ali se tada nije mogla održati. Čvrsto vjerujem da se našim ʻPrilozimaʼ takvo što neće dogoditi.”

O povremeniku Prilozi za povijest Broda i okolice, glavna urednica njegovog prvog sveska dr. sc. Marija Karbić istaknula je sljedeće: „Ideja da pokrenemo neki časopis, povremenik u kojem bi bili objavljivani radovi koji bi na znanstveno relevantan način obrađivali različita pitanja iz povijesti slavonskobrodskog kraja već dosta dugo postoji u Podružnici. Naša je namjera, to smo već proveli u ovom prvom svesku, da obuhvatimo širok spektar tema, da objavljujemo teme iz političke, društvene, gospodarske, kulturne povijesti slavonskobrodskog kraja i to teme vezane uz različita vremenska razdoblja, počevši od antike pa do suvremenosti. Za razliku od Scriniae, koja je ipak više usmjerena općenito na ovaj prostor Slavonije, Srijema i Baranje, Prilozi su, na neki način, centrirani baš na Brod i njegovu najužu okolicu. Osnovno je opredjeljenje da u Prilozima pored izvornih znanstvenih radova objavljujemo i izvornu građu i to iz dva razloga: 1) kada se jednom građa objavi, ona postaje puno dostupnija znanstvenicima za njeno istraživanje – kada objavljujete građu vi objavljujete nešto za puno duži period, nego kad objavljujete svoj članak, neko svoje izvorno istraživanje jer doći će novi autori koji će to gledati, interpretirati na druge načine, što je, u stvari, jedan normalan razvoj znanosti, 2) građa je često zanimljiva običnom čitatelju, a naš cilj je da ovaj povremenik bude zapažen od šireg kruga čitateljstva i da obični ljudi nađu u njemu nešto zanimljivo; građa često puta omogućuje da osjetimo duh prošlih vremena, nego baš znanstveni radovi. Iako su Prilozi u prvom redu namijenjeni onima koji su zainteresirani za povijest Broda i njegove okolice, kako stručnjacima tako i jednostavno ljudima koji vole Brod i prošlost ovoga kraja, treba napomenuti da smo imali još jedan razlog za pokretanje ovog povremenika, a to je naša želja da damo jedan poticaj za istraživanje naše prošlosti.

U drugom dijelu svog izlaganja dr. Karbić je predstavila prvih pet radova u povremeniku: „Radovi u časopisu slijede kronološki red. U prvih pet radova objavljena je građa s popratnim studijama. U prvom od njih Dino Mujadžević pod naslovom Nahija Brod u prvom osmanskom defteru iz 1540. objavio je prijevod s osmansko-turskog na hrvatski onog dijela najstarijeg osmanskog poreza deftera za Požeški vilajet koji se odnosi na Brod i okolicu. Original se danas čuva u Arhivu Predsjedništva Vlade Republike Turske u Istanbulu, a fotokopija u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Defter sadrži imena glava obitelji, poreznih obveznika i popise davanja. Samoj građi prethodi studija u kojoj se govori o osvajanjima i uspostavi osmanske vlasti u središnjoj Slavoniji tijekom 1530-ih, kao i okolnosti nastanka prvog osmanskog deftera za Požeški vilajet iz 1540. godine. Također, autor daje kraći uvod u osmanske arhivske izvore, poglavito tapu tahrir deftere, u koje se ubraja ovaj defter. Treba naglasiti, a na što je ukazao i sam autor, da defter sadrži važnu antropomastičku građu, kao i zanimljive podatke o toponimima brodske okolice. Ovi podaci ukazuju na kontinuitet predosmanskog stanovništva u prvom razdoblju osmanske vlasti. Zanimljivi su i podaci o različitim vrstama podavanja, a iz kojih saznajemo i o gospodarstvu – da se ovdje uzgajala pšenica, ječam, vinova loza, ovce, sakupljao med, da je značajne prihode donosila i skelarina, a plaćale su se i sudske takse, ali i svadbarina. Prijevod ovog dijela deftera predstavlja početak istraživanja i prevođenja dijelova deftera koji se odnose na ostale dijelove brodskog kadiluka (bilješke o Požeškom kadiluku preveo je Nenad Moačanin).

Sljedeći je rad Dinka Župana Brodska Posavina prve polovice 18. stoljeća iz vizure historiografske fikcije Mijata Stojanovića. U njemu je objavljen dio rukopisa Mijata Stojanovića Sgode i nesgode moga života, koji se čuva u Arhivu Hrvatskoga školskog muzeja u Zagrebu, a koji će Podružnica objaviti u suradnji s Hrvatskim školskim muzejom, te ovaj rad predstavlja svojevrsnu najavu toga izdanja. Istaknuti slavonski prosvjetni radnik Mijat Stojanović (1818-1881) tijekom zadnjih 15 godina života pisao je memoarsko-dnevnički spis pod spomenutim naslovom. Žanrovski gledano, Stojanovićev se rukopis do 1886. može odrediti kao autobiografija i memoarski zapis, jer ga je do tada Stojanović pisao prema obiteljskim i svojim sjećanjima, a nakon 1886. kao relativno redovit dnevnički zapis. U prvom dijelu rukopisa Stojanović donosi puno podataka o svakodnevici Slavonije 18. i prve polovine 19. stoljeća (o stanovanju, odjeći, prehrani, običajima, blagdanima, dječjim igrama). No, Stojanovićev rukopis prije svega nam može poslužiti kao prvorazredni izvor za istraživanje povijesti školstva 19. stoljeća s obzirom na činjenicu da je djelovanju na tom polju Stojanović posvetio cijeli svoj radni vijek. Kao upotrebljivu povijesnu građu rukopis mogu koristiti i povjesničari koji istražuju kulturnu povijest, socijalnu povijest, ekonomsku povijest, povijest čitanja, povijest obitelji, povijest sjećanja, vjersku povijest, povijest putovanja, eko-povijest, ali i političku povijest. U prvom svesku Priloga objavljujemo jedan od najzanimljivijih dijelova toga rukopisa u kojem su opisani događaji iz prve polovine 18. stoljeća na području Brodske Posavine, a koji nam govori o dolasku Stojanovićevih predaka na prostor Slavonije, a svjedoči i o propusnosti tadašnje granice kako prelaskom granice Stojanovićeva pradjeda i njegovim pronalaskom novoga života u Slavoniji, tako i prelascima hajduka i razbojnika opisanima također u Sgodama i nesgodama. Objavljena građa i u ovom slučaju popraćena je studijom u kojoj nas Dinko Župan upoznaje sa Stojanovićem i njegovim rukopisom.

Na 19-o stoljeće odnosi se i rad Ivane Artuković koja je objavila tekst Luke Ilića Oriovčanina, svećenika, etnografa, pjesnika, numizmatičara Starožitnosti brodskog graničarskog narodnog puka broj 7* te ga popratila odgovarajućim uvodom. Njegova dosada najpoznatija objavljena djela Slavonske varoške pjesme (1884), Baron Franjo Trenk i slavonski panduri (1845), Narodni slavonski običaji (1846), Lovorike gradiškoga narodnoga graničarskoga puka br. 8 (1874). Ovdje objavljeni tekst potječe iz rukopisa Slavonskih starožitnosti koji se čuva u Zbirci rijetkosti u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Ilić ih je, prema tadašnjoj administrativnoj podjeli Slavonije, podijelio na starožitnosti „graničarskog narodnog puka” gradiškog, brodskog i petrovaradinskog, te na županije: požešku, virovitičku i srijemsku. Slavonske starožitnosti manjim su dijelom objavljene u obliku članaka u Nevenu (1852-1858), Glasonoši (1864), ali su rukopisi znatno opširniji od onoga što je tada objavljeno. Pojam „starožitnosti” dolazi iz češkog jezika i označava ostatke iz starih vremena. Ilić detaljno opisuje starine, s njima povezane predaje, povijesne događaje i arheološke nalaze. Starožitnosti brodskog graničarskog narodnog puka sastoje se od 17 članaka. Iako nije bio znanstvenik, već ljubitelj starina, u radu je konzultirao u to doba zaista vodeću hrvatsku i europsku literaturu, poput djela Matije Petra Katančića, Grgura Čevapovića, Miklósa Istvanffyja, Martina Szentiványija. Njegovo je djelo važno napose stoga što donosi tekstove danas dobrim dijelom izgubljenih rimskodobnih kamenih natpisa. Starožitnosti brodskog graničarskog narodnog puka vrijedan su izvor za proučavanje cjelokupne prošlosti područja nekadašnje Brodske pukovnije, a, osim već spomenutog, one donose i podatke o naseljima, stanovništvu, geografskim osobitostima.

Za razliku od dosada spomenutih radova, rad Stanka Andrića i Branka Ostajmera Francuska pisma Ignjata i Andrije Torkvata Brlića (siječanj-ožujak 1867), koji donosi 12 pisama na francuskom (zajedno s prijevodima na hrvatski), koja su razmijenila braća Ignjat i Andrija Torkvat, odvjetci poznate brodske obitelji Brlić, obojica odvjetnici i političari, zanimljiv je na prvom mjestu s motrišta političke povijesti. Ovdje objavljena pisma tek su mali dio njihove bogate prepiske, a pisana su francuski na poticaj Ignjata, koji je tako želio vježbati taj jezik. Pisma su važna za bolje upoznavanje hrvatskih političkih prilika s početka 1867, to jest u vrijeme kada se dovršavao proces dualističkog preuređenja Habsburške Monarhije. Braća Brlići bili su u redovima Narodno-liberalne stranke, tzv. „unionista” koji su dobrobit Hrvatske vidjeli u užemu savezu s Mađarima, a i iz ovdje objavljenih pisama vidimo da su nastojali posredstvom svojih ranijih mađarskih poznanstava utjecati na političke procese u Mađarskoj, odnosno izboriti što više za svoj Brod, Vojnu krajinu i Bansku Hrvatsku u cjelini. U ovdje objavljenim pismima braća su govorila i o drugim važnim pitanjima tadašnje hrvatske politike (primjerice, pitanju provedbe neustavne kraljeve naredbe o novačenju), kao i nekim pitanjima vanjske politike koja su se odražavala i na unutarnje hrvatske političke prilike (primjerice, tzv. istočnom pitanju koje se tada očitovalo u zategnutim odnosima Srbije i Osmanskog Carstva). Naposljetku, u pismima nalazimo i više važnih i zanimljivih podataka o obiteljskim te mjesnim slavonskobrodskim pitanjima i odnosima.

Zadnji tekst o kojem ću nešto reći rad je Mate Artukovića koji je za objavljivanje pripremio dio rukopisa Nikole Pavlasa Moji doživljaji, koji se čuva u Hrvatskom školskom muzeju. U svojim „Doživljajima” Pavlas je za svako mjesto, u kojem je službovao kao učitelj, ostavio vrijedne zapise o školstvu – posebno važne podatke o školstvu, ali i o društvenom životu, običajima, svakodnevici, političkim zbivanjima. Ovdje je objavljen dio koji govori o njegovu službovanju u Brodu, u kojem je boravio od 1857. do 1897. godine. Pavlas je kao očevidac opisao i prelazak austrougarske vojske u Bosnu 1878. pod zapovjedništvom generala Josipa Filipovića i niz s time povezanih zanimljivih epizoda (gradnja pontonskog mosta).

Posljednja tri rada u časopisu predstavio je Mladen Barać, prof. i sam autor jednog od radova: „Rad profesora Krešimira Škujevića Utjecaj crkvenih i državnih institucija na život u ruralnim sredinama sjeveroistočne Hrvatske na primjeru Slobodnice (1919.-1929.), koji obrađuje temu iz lokalne povijesti, temelji se uglavnom na izvornoj arhivskoj građi i manjim dijelom na sekundarnim izvorima. U njemu se definira važnost Katoličke crkve kao institucije u ruralnoj sredini na području bivše Vojne krajine za razdoblje između 1919. i 1929. godine na konkretnom primjeru Slobodnice, naselja u neposrednoj blizi Slavonskog Broda. S Crkvom surađuje i režim sa svojim institucijama. Autor u radu definira osnovne pojmove te tematski obrađuje odnos Crkve i režima te odnos župe i župnika prema svim ostalim (društvenim, političkim, gospodarskim) faktorima s kojima su u kontaktu kao predstavnici Crkve. Iz toga se vide osobitosti funkcioniranja različitih institucija, kao predstavničkih tijela, u ruralnim krajevima sjeveroistočne Hrvatske.

Znanstvenik iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, dr. sc. Davor Kovačić napisao je rad Uspostava i djelovanje redarstvenog aparata i Ustaške nadzorne službe u Slavonskom Brodu 1941.-1943. u kojem je, na temelju arhivskog gradiva i literature, prikazao uspostavu i ustroj redarstveno-obavještajnog sustava Nezavisne Države Hrvatske (NDH) u Slavonskom Brodu. Naime, nakon proglašenja NDH nove vlasti organiziraju ustaške posade u općinskim središtima s pomoću kojih osiguravaju vlast, postavljaju ustaške povjerenike, zamjenjujući neke načelnike bivših općina koji nisu odgovarali zbog svoje političke orijentacije. Neposredno nakon toga pristupalo se organizaciji vlasti. Osniva se Župska redarstvena oblast u sklopu koje je bila organizirana Ustaška nadzorna služba koja se prije svega bavila obavještajnim radom.”

Posljednji rad u časopisu ujedno je rad samog predstavljača Mladena Baraća „Brodski list” i svijet 1947.–1949. u kojem je analizirao tekstove vanjskopolitičke rubrike slavonskobrodskog tjednika Brodski list u razdoblju 1947. – 1949., u kontekstu početne etape hladnoratovskog sukoba, koji su predvodile svjetske supersile Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez. Uz ovu analizu, rad rekonstruira propagandni rad tadašnjeg novinstva, čiji je vjerodostojan primjer i pisanje Brodskog lista, koji se nalazio pod okriljem slavonskobrodske gradske organizacije Narodne fronte.