Gradska knjižnica Slavonski Brod bila je 8. ožujka 2016. domaćin javnom predavanju dr. sc. Dinka Župana.

U Gradskoj knjižnici Slavonski Brod, 8. ožujka 2016,  održano je drugo u nizu javnih predavanja djelatnika Podružnice u sklopu obilježavanja 20. obljetnice postojanja Podružnice:

J A V N O    P R E D A V A NJ E

Dr. sc. Dinko Župan

KAKO SU

VIKTORIJANSKE DAME

POSTALE

BORBENE SUFRAŽETKINJE

– Temu sam izabrao jer smatram kako je vrlo zanimljiva sufražetska praksa s kraja 19. i početka 20. stoljeća, a iz koje je itekako vidljivo kako se neke stvari nisu dogodile same od sebe, nego se za njih trebalo izboriti – kazao je dr.sc. Dinko Župan.

Borba nije bila nimalo lagana. Žene su u tom vremenu bile bez prava glasa i građanskih prava, nisu imali pravo na imovinu, u slučaju razvoda sve je pripadalo muževima pa čak i djeca. Posebice u Engleskoj od žena srednjeg i visokog staleža očekivalo se damsko ponašanje koje je podrazumijevalo smirena, čedna, ljubežljiva ponašanja.

– Francuskom revolucijom žene su djelomično izborile građanska, ali ne i politička prava. No, dolaskom Napoleona i izradom njegova građanskog zakonika, kojeg su preuzele gotovo sve europske zemlje, građanska prava su umanjena, a političkih gotovo i nije bilo. Prvi glas ženski koji se pobunio protiv takvog tretiranja bila je Olympe de Gouges, francuska intelektualka koja je 1791. napisala svoju Deklaraciju o pravima žene i građanke gdje je ustvrdila i tražila političku emancipaciju žena Poznata je 10. točka te deklaracije u kojoj ona kaže: ‘Ako se žena ima pravo popeti na stratište, ima se opravo popeti i na govornicu i govoriti u javnosti na skupštini.’ – naglasio je Dinko Župan. Nažalost, umjesto za govornicu Olympe se popela na stratište, jer je zbog sukoba s jakobincima bila giljotinirana 1793. godine.

 Situacija je bila slična gotovo u cijelom svijetu. Sredinom 19. stoljeća u Engleskoj se javlja sufražetski pokret čije pripadnice potipsuju peticije za pravo glasa žena. Unatoč angažmanu John Stuart Milla, koji je napisao knjigu u kojoj je ukazivao na neravnopravnost žena u tadašnjem viktorijanskom engleskom društvu i tražio potporu u izjednačavanju svih prava muškaraca i žena, te eseju njegove supruge u kojem je tražila baš izborno pravo glasa za žene, ništa se nije pokrenulo nabolje. Engleske sufražetkinje su svake godine redovito potpisivale peticije, skupljale potpise nosile u parlament, bivale odbijane. Na kraju 1903. osnivaju udrugu i okreću se drugačijem pristupu vođeni krilaticom ‘Djela, a ne riječi’. Podrazumijevalo je to akcije nasilnog ulaska u engleski parlament, proteste, razbijanje prozora na muškim klubovima.

– Stalno su pokušavale skrenuti pažnju na sebe da bi odjednom osvanule na naslovnicama novina, gdje ih policajci tuku dok one pokušavaju ući u prostor koji im je zabranjen. Nakon nasilnog pokušaja ulaska u parlament, Emmeline Pankhurst završava u zatvoru i to nakon što je sucu na pitanje zašto krši zakone rekla kako nije došla kršiti, nego pisati nove zakone koji će ženama dati pravo glasa – kazao je predavač dr.sc. Dinko Župan.

Najpoznatiji protestni čin dogodio se 1913. godine na utrci konja, kada je Emily Davison, u zadnjem krugu istrčala pred kraljevskog konja i pokušala njega zakačiti sufražetski šal na kojem je pisalo ‘Glas za žene’. Konj ju je pregazio, a ona je preminula par dana kasnije.

Suffragette Emily Davison Killed – 100th Anniversary – VIDEO

Ta stalna broba unatoč posljedicama trajala je u Engleskoj do 1. svjetskog rata, kada se sufražetkinje solidariziraju s engleskom vladom, prekidaju proteste i uključuju se u mobilizaciju i obranu zemlje. S druge strane, u Americi, rat je iskorišten upravo za jačanje pritisaka na vladajuće da se ženama da pravo glasa. Sufražetkinje tamo 1917. godine protestiraju ispred Bijele kuće, bivaju zatvarane, mučene, nasilno hranjene nakon štrajka glađu…Unatoč svemu ustrajale su.

Engleskinje, starije od 30. godina, pravo glasa su dobile 1918. godine. U Americi je borba u Kongresu trajala od 1918. do 1920. godine.

– Za pravovaljanu odluku trebalo je u Kongresu imati minimalno 36 država za prijedlog. Zadnja zemlja koju su dobili bila je Tennessee. Dogodilo se to 1920. godine. Naime, u njihovoj skupštini glasovanje je trebalo biti neriješeno, a onda je jedan zastupnik dobio brzojav od svoje majke u kojem mu je naredila kako mora glasati za žensko pravo glasa i zbog toga je on promijenio svoju odluku – izrekao je u svom predavanju dr.sc. Dinko Župan, dodavši kako je u Americi sve išlo dosta sporo, pa je tako primjerice Mississippi pravo glasa ženama dao tek 1984. godine.

Nažalost, cijelo 19. stoljeće žene su bile potplaćene za isti rad u odnosu na svoje muške kolege. Ono što je zanimljivo, a što je istaknuto na predavanju, jeste kako su Mažuranićevim školskim zakonikom, zahvaljujući borbi hrvatskih učiteljica Marije Jambrišak i Marije Fabković, plaće i prava učiteljica izjednačene s onima koje su imali učitelji.

Unatoč stoljetnoj borbi, žene se i danas u nekim dijelovima svijeta i u nekim sferama života, bore za svoju ravnopravnost. Posebice kad je u pitanju fizičko nasilje i potplaćenost.

(Autor: SBPlus)

SBTV – Brod kulture