Gradska knjižnica Slavonski Brod, 4. prosinca 2024.

Prvim skupom pod nazivom Isti rod, različite sudbine, koji se održao 2022., željeli smo potaknuti istraživanja različitih modaliteta ženske stvarnosti i ženskih identiteta propitujući žensku moć u srednjem vijeku, povijest obrazovanja žena, nasilje nad ženama (prema istarskim bračnim procesima iz prve polovice 17. stoljeća), odnos normi, realnosti i imidža na primjerima iz života pripadnica velikaškog sloja u donjem međurječju Save i Drave, ulogu žena u formiranju gradskih elita na primjeru srednjovjekovnog Gradeca, te položaj žena prema oporukama pečuškog stanovništva u 18. stoljeću. Raspravljalo se nadalje o rodnim aspektima suzbijanja kriminaliteta u Banskoj Hrvatskoj, o djevojkama iz Stenjevačke republike, o radu ženskih građanskih društava u Zagrebu do 1914. usmjerenom poboljšanju posluge, umjetnicama u Prvom svjetskom ratu, aktivističkim praksama radnica u Hrvatskoj krajem 19. i početkom 20. stoljeća, medicinskim sestrama kao socijalnim radnicama u međuratnom Zagrebu, radnoj svakodnevici odgajateljica Dječjeg doma u Nazorovoj 1940-ih i 1950-ih, borbi sestara dominikanki za svoja prava u prvoj polovici 20. stoljeća, ženama u braku i opstanku tradicionalnih uvjerenja te isprepletenosti povijesti feminizma i ženske povijesti.

Sljedeći skup, održan 2023., fokusirao se prema pitanjima biografskih i autobiografskih formi kroz koje se čitaju ženske sudbine ukazujući na vrijednost ovih formi te pluralitete u korištenju biografija. Ujedno smo željeli ukazati na mogućnosti koje pruža stvaranje kolektivnih biografija određenih skupina, ali i biografija istaknutih i zanimljivih pojedinki na temelju analiza drugih vrsta izvora, poput književnih formi. Tako su se razmatrali manje poznati ili posve nepoznati aspekti osobnog i društvenog života žena kao što su Anka Meleš, Hanika Gašparič Skurjeni, Katarina Bogdanović, Anka Miše, Dora Pejačević, Maja Bošković-Stulli, Snježana Grković Janović i Česlava Andreis. Jednako se tako u želji isticanja kolektivne biografije žena raspravljalo o predodžbama o ženama na osnovu zapisnika prezbiterskih vijeća iz prve polovice 19. stoljeća te ženskom licu Prvog svjetskog rata. Nadalje, razmatrala se međunarodna ženska aktivistička djelatnost, psihijatrijska dokumentacija kao izvor podataka o povijesti neznanih seoskih žena iz kontinentalne Hrvatske krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, kao i mogućnosti mikrohistorijske rekonstrukcije biografija žena s društvenih rubova u 19. stoljeću, žensko tijelo i majčinstvo u okvirima međuratnog javnog zdravstva kroz ostavštinu Štefanije Vinter Grossman i Lujze Janović Wagner, dnevničke manipulacije na primjeru dnevnika Marije Vinski i Vladimire Jelovšek o životu Gerde Charlotte i Annete Lucija Bakšić te biografije i autobiografije djelatnica propagande nacističkih i fašističkih partija i pokreta.

Ove 2024. se okrećemo muškarcima propitujući različite modalitete muških identiteta i tražeći očitovanja konstrukcije muškosti kroz različite primjere i razdoblja, od srednjeg vijeka do 20. stoljeća. Koje su to norme, očekivanja i društvene uloge utjecale na muški identitet te kada se on približava rubnim područjima, pitanja su kojima ćemo se baviti. Posebna će se pozornost pritom posvetiti i profesijama koje propituju tradicionalne predodžbe muškosti.

Od dosadašnjih istraživanja maskuliniteta u srednjem vijeku pa do teorija feminističkog maskuliniteta područje je kojim će se kretati istraživački interes produbljujući pojedina pitanja kao što su pitanje profesija ili fiksacije identiteta. U tom će kontekstu pjesničke poslanice Pavla Rittera Vitezovića poslužiti za figuraciju maskuliniteta ranog 18. stoljeća, a kroz analizu nekih aspekata poljičkog klera u istom 18. stoljeću pratit će se izlazak iz zadanog identiteta, kao i na prikazu osječkih župnika u pritužbama osječke gradske vlasti na početku 19. stoljeća. Kroz primjer muškaraca vještaca te muškaraca pripadnika pojedinih profesija kao tkalaca, pletilaca i slugu, ili kroz ulazak muškaraca u zanimanje medicinskih sestara bit će problematizirano pitanje uobičajene i neuobičajene muške profesionalne identifikacije. Jednako će se tako obratiti pozornost maskulinosti radničke klase u Hrvatskoj u 19. stoljeću, ali i muškom neradu i muškosti 1920-tih, maskulinitetu jugoslavenske revolucije, predodžbama o obiteljskim i pouzdanim muškarcima kao što su Karlo Dieneš i Aleksandar Milčić.

Muškost se kroz povijest povezivala uz čast, hrabrost, fizičku snagu, kontrolu emocija, disciplinu, lojalnost, zaštitu obitelji i države, vojništvo i ratništvo. Nadalje, uz te se karakteristike nadovezivala predodžba o intelektualnoj superiornosti i obrazovanju, produktivnosti, radnom statusu i financijskoj neovisnosti. Dvadeseto je stoljeće te kategorije stavilo na novu razinu na kojoj su one još dodatno podcrtane dominacijom tzv. toksične muškosti koju su podržale kapital, komunikacija i tehnologije. S druge strane, taj se prenapregnuti balon muškosti počeo i ispuhivati što nemogućnošću samih aktera da održe tu razinu unutarnje napetosti, a što promjenama/podrškom okoline koja je počela propitivati stereotipe muške snage i dominacije te razorne posljedice koje proizvodi, otvarajući prostor za ulazak emocija te dozvoljavajući šire i raznovrsnije norme u određivanju maskuliniteta.

Da, muškarac u povijesnom kontekstu može biti i nešto drugo od onoga što je tražio protokol, odredba, opće prihvaćena predodžba ili jednostavno drugačiji od onoga što je predlagala obitelj i što je okolina željela. Slika muškarca i očekivanja od njega razlikovala se od razdoblja do razdoblja, kao i između različitih društvenih skupina. Ovaj skup je zamišljen da u tom kontekstu problematizira istaknuta pitanja.

Organizacijski odbor