Javno predavanje X. | Ana RAJKOVIĆ PEJIĆ: „Kreiranje radničke svakodnevice u kontekstu odmora i rekreacije radnika poduzeća ‘Đuro Đaković‘ tijekom 1960-ih godina“

Datum objave: 17.11.2021.

Gradska knjižnica Slavonski Brod, 17. studenoga 2021.

Razdoblje 1960-ih godina u socijalističkoj Jugoslaviji obilježeno je promjenom životnog standarda odnosno redefiniranjem svakodnevnog života. Navedeno se posebno očituje u smislu poticanja radnika na odlaske na godišnji odmor. To je rezultiralo nastankom radničkih odmarališta, među kojima je, od 1959. godine bilo i odmaralište tvornice „Đuro Đaković“ u Trogiru. Prema pisanju tvorničkog lista iz 1962. godine odmaralište u Trogiru bilo je smješteno na „veoma lijepom položaju,

sobe su uredne i posjetiocima stoji na raspolaganju televizor, čamci, šah, a vrijedni kolektiv restorana, zahvaljujući elektrificiranoj kuhinji, u stanju je da pruži doista ugodan boravak“. Što se tiče infrastrukture samog odmarališta u Trogiru, tijekom ovog razdoblja osiguravalo se stalno ulaganje od kupnje razglasnih uređaja i novih kućanskih uređaja do poboljšavanja prehrane u tamošnjem restoranu.

Broj dana godišnjeg odmora utvrđivao se prema uvjetima rada, stažu,, ali i „socijalnom momentu“. Pri tome se vodilo računa da radnici koji su radili na težim poslovima dobiju dodatne dane. Tako su npr. 1966. godine vođe dizalica ljevaonice i kovačnice dobili pravo na tri dodatna dana.

Osim ovoga tvornica je koristila odmarališta i za oporavak radnih ljudi o čemu nam svjedoče i zapisnici sa sjednica Predsjedništva tvorničkog odbora sindikata, prema kojima je vidljivo da su radnici koji su bili zaposleni na teškim poslovima upućivani na „banjska i klimatska liječenja“. Tomu u prilog ide i izjava elektrozavarivača Nikole Ragužina koji je istaknuo da ga je sindikalna organizacija poslala na desetodnevni besplatni oporavak u Trogir.

S druge strane, potrebno je istaknuti da krajem 1950-ih, odnosno početkom 1960-ih godina radnici nisu imali razvijenu kulturu putovanja i godišnjih odmora, pa se tako u arhivskim dokumentima navodi kako radnike treba potaknuti na odlazak na more jer mnogi od njih koriste godišnje odmore za rad u polju. Isto tako, tijekom godina pojavio se drugi problem, a to je da su na oporavak upućivani uvijek isti ljudi, pa su radnici na sastancima sindikata sve više upozoravali i na ovu pojavu.

Ipak, nakon 1960-ih ovaj oblik odmora nastavio se razvijati pogotovo osnivanjem OSIZ-a za odmor i rekreaciju pod vodstvom Marka Čavara/Ćavara, pri čemu je predstavljalo pogotovu u okviru aktivnog odmora radnika, jednu od nerazvijenih interesnih zajednica u tadašnjoj državi.

I na kraju, potrebno je navesti da svakodnevica obuhvaća niz drugih praksi od kulturnih i potrošačkih do rekreacije čime „Đuro Đaković“, u kojemu su ovi oblici bili itekako razvijeni, predstavlja izrazito potentno istraživačko područje.