Čepin

Čepin

Autor

Stanko Andrić, Vinko Ivić, Stjepan Sršan i Zlata Živaković-Kerže

Godina izdanja

2009.

Uvez

Tvrdi

Broj stranica

334

Format

30 cm

ISBN

978-953-6659-42-5

Suizdavači

Općina Čepin

Cijena: 250,00 Kn

Izražena cijena je bez PDV-a.

Nema na zalihi

Knjiga predstavlja vrijedan prilog proučavanju lokalne povijesti Slavonije i Baranje. Ona na mikroprimjeru jednog mjesta prati sveobuhvatni razvoj Čepina na njegovom putu od srednjevjekovnog sela do današnjeg trenutka kada Čepin očekuje dobivanje statusa grada. Podijeljena u devet poglavlja – tematskih cjelina, knjiga na 278 stranica kronološki obrađuje povijest Čepina.

Knjiga je strukturirana kao zbir autorskih uradaka nekoliko autora. Tako se mogu pročitati autorski uradci Zlate Živaković Kerže, Stanka Andrića, Stjepana Sršana i Vinka Ivića. Stanko Andrić donosi vrlo interesantan prilog o srednjovjekovlju Čepina gdje temeljem arhivske građe i dostupne stručne literature pokušava razlučiti etimologiju naziva “Čepin”. Taj, vrlo spekulativni, dio predstavlja one tekstove o srednjovjekovlju koji svojom egidom čine to razdoblje hrvatske povijesti prijemčivim, intrigantnim i nadasve zanimljivim.

Andrić, nadalje, Čepin smješta u cjelokupni srednjoeuropski srednjovjekovni kontekst čime priča o Čepinu dobiva još jednu dimenziju. Naime, ne samo da daje znane i neznane podatke o srednjovjekovlju tog mjesta već pojašnjava i model nastanka i strukturu naselja koja se može “preslikati” odnosno poslužiti kao model za proučavanje i drugih slavonskih naselja.

Budući da je knjiga kronološki strukturirana Andrićev uradak slijedi tekst autora Stjepana Sršana naslovljen “Vojno dobro Čepin” u kojem se problematizira povijest Čepina u 18. stoljeću. Autor na klasični način pristupa problematici obrađujući upravnu strukturu Slavonije tj. podjelu na Vojnu krajinu i civilni Provincijal. Autor donosi niz podataka iz arhivske građe koji uvelike osvjetljavaju prevažne aspekte funkcioniranja Čepina, ali ne samo njega već tipološki i svih slavonskih sela u 18. stoljeću. Posebno dobro je obrađena problematika zemljoradnje koja predstavlja srž života ali i razvoja slavonskog sela.

Osim poljoprivrede, koja je predstavljala ekonomski temelj razvitka, valja svakako istaknuti školstvo, koje je, uz crkvu, predstavljalo temelj duhovnog razvitka Čepina. Prilikama, odnosno (ne)prilikama kao sam ističe Vinko Ivić. U dva korektna priloga on problematizira i donosi vrijedne podatke o školama i školstvu u Čepinu od početka 20. stoljeća do danas.

Najveći obol ovoj knjizi dala je, nesumnjivo, Zlata Živaković Kerže koja potpisuje pet naslova, odnosno poglavlja knjige. To su: “Od najvećeg do pustog sela”, “Rat i međuraće od 1914. do 1941.”, “U ratnom vihoru (1941. – 1945.)”, “U granicama Druge Jugoslavije (1945. – 1989.)” i “U suverenoj Republici Hrvatskoj”. Autorica u svojim radovima naizgled obrađuje veliko povijesno razdoblje, no zapravo radove možemo podijeliti u dvije metodološke skupine u prvoj bi bio pregledni dio smješten u uradak “Od najvećeg do pustog sela” (kraj 18. i 19. stoljeće), a u drugoj problematizira dvadeseto stoljeće Čepina na iznimno sustavan način.

Naime, u “drugoj skupini” autoričinih radova zaista se mogu susresti brojni, većinom neznani, podaci i zaista se može saznati puno toga o brojnim aspektima čepinskog života tijekom dvadesetog i na početku dvadesetprvog stoljeća naglasak ćemo staviti na metodološki pristup u radovima Zlate Živaković Kerže. Naime, autorica je iznimno dobro razlučila da se problematici lokalne povijesti, pogotovo povijesti mjesta koja je osim sporadičnih pokušaja ostala neotkrivena, može prići samo metodom strukturalne historiografije.

Tekstovi Zlate Živaković Kerže otkrivaju istu strukturu te se u njima obrađuje svojevrsna cjelokupnost života lokalne zajednice u pojedinom vremenskom odsječku. Ona ne obrađuje samo političke, vjerske i gospodarske prilike već sve oblike društvenog života: od društvenog organiziranja i samorganiziranja do svakodnevice stanovnika Čepina. Poseban naglasak autorica stavlja na društvene i gospodarske subjekte (kao npr. Poljoprivredno-industrijski kombinat i Uljara) koji su obilježili ako ne i kreirali smjer razvoja mjesta. Takav “totalni” pristup povijesti mjesta otkriva zapravo što to mjesto jeste, kako je to postalo i kakva ga budućnost čeka!

Važno je napomenuti da je desetak stranica pri kraju knjige ostavljeno za “Biografski leksikon istaknutih osoba” što je vrijedan pokušaj da se cjelokupnoj povijesti mjesta pridoda još jedna dimenzija. Naravno, ta “dimenzija” ima potencijala prerasti uz dodatne natuknice i rad u zasebnu publikaciju koja bi svakako mogla pridonijeti razumijevanju lokalne povijesti Čepina ali i pozicioniranju Čepina kao značajnog mjesta kulture u Slavoniji i Baranji.

Konačno valja reći da je “Čepin”, u sadržajnom smislu, knjiga kakvu bi bilo dobro da imaju sva mjesta u Slavoniji, a u metodološkom, knjiga koja pokazuje kako bi se trebali raditi radovi većeg opsega koji problematiziraju lokalnu povijest.

Prof. dr. sc. Damir Matanović
Učiteljski fakultet u Osijeku