Najstarija matična knjiga brodske župe Presvetog Trojstva (1701.-1739.)

Najstarija matična knjiga brodske župe Presvetog Trojstva (1701.-1739.)

Autor

Robert Skenderović

Godina izdanja

2012.

Uvez

Tvrdi

Broj stranica

323

Format

25 cm

ISBN

978-953-6659-60-9

Suizdavači

Franjevački samostan u Slavonskom Brodu

Cijena: 100,00 Kn

Izražena cijena je bez PDV-a.

Matične su knjige svjedoci života zajednica koje su ih vodile. Matice se razlikuju od ostalih povijesnih izvora po tome što ljudi za njih pokazuju velik interes. One su doista višestruko posebne već zato što su vezane uz tri najvažnija događaja u ljudskom životu: rođenje, vjenčanje i smrt. Osim toga, one su nam bliske jer u njima možemo naći dio vlastite obiteljske povijesti, a kroz nju i prošlosti cijelog zavičaja. Povijest vođenja matičnih knjiga u Slavoniji usko je vezana uz povijest franjevačkog reda. Članovi reda stigli su u slavonsku ravnicu već u 13. stoljeću i od tada pa sve do današnjih dana predstavljaju simbol duhovnog i kulturnog identiteta tog prostora. Osmanska osvajanja u 15. i 16. st. dovela su franjevce pred nove kušnje. Te su kušenje otkrile njihovu snagu i vitalnost, jer nakon propasti brojnih samostana, župa i kaptola franjevci ostaju glavni nositelji katoličke vjere i na sebe preuzimaju duhovnu skrb za gotovo cjelokupno katoličko stanovništvo između Drave i Save.

 

Prva desetljeća nakon završetka Velikog bečkog rata (1683.–1699.) i progona Osmanlija protekla su u radu na uspostavi normalnog života. Katolička je crkva tada također uložila velike snage u obnovu brojnih župa i crkava. Zbog nedostatka svjetovnih svećenika, franjevci su odigrali važnu ulogu i u obnovi pastoralnog života nakon oslobođenja. Pojava prve matične knjige u Brodu – matice krštenih rimokatoličke župe Presvetog Trojstva, vođene od 1701. do 1735. godine (Liber baptizatorum conventus Sanctissimae Trinitatis Bradii ab Anno Domini1701.) – usko je vezana uz tu obnovu i predstavlja njezin materijalni dokaz. Ta naj- starija brodska matica, koja se i danas čuva u franjevačkom samostanu Presvetog Trojstva, predstavlja dragocjen izvor za povijest Broda na Savi, ali i za povijest cijele Slavonije u razdoblju u kojem je vođena. Zbog toga je ona središnji predmet interesa ove povijesne studije.

 

Namjera je ove knjige približiti čitateljima matične knjige kao povijesni izvor te upozoriti na njihovu važnost i na bogatstvo povijesnih činjenica koje nam prenose. Dakle, ova je knjiga namijenjena ponajprije čitateljima koje zanima po- vijest Slavonskog Broda i okolice, ali je tako oblikovana da može koristiti i za istraživanje ostalih matičnih knjiga nastalih na području Slavonije u 18. stoljeću. Također, kroz analizu najstarije matične knjige brodske župe Presvetog Trojstva želim prikazati neke elemente povijesti slavonske svakodnevice u 18. stoljeću, prije svega povijest obitelji i stanovništva, kojima dosadašnja istraživanja slavonske povijesti nisu posvetila dovoljnu pozornost.
Slavonija je u povijesnim istraživanjima ostala prilično zapostavljena u odnosu na ostale krajeve Hrvatske. To je posljedica kulturnog i znanstvenog zapostavljanja tog prostora, koji je bio na rubu interesa središnjih vlasti još od vremena Austro-Ugarske Monarhije, a zatim i u vremenima monarhističke i komunističke Jugoslavije. Tek je osamostaljivanje hrvatske države stvorilo preduvjete za provedbu sustavnih istraživanja povijesti Slavonije. Osnivanje Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest 1996. godine dalo je priliku novom naraštaju povjesničara da se uključi u ta istraživanja. Novija istraživanja pokazuju da je slavonska povijest doista zanimljiva ne samo u regionalnim i hrvatskim nacionalnim okvirima nego i kao važan dio europske povijesti. Slavonija je igrala važnu ulogu u mnogim povijesnim razdobljima od vremena Rimskog Carstva, preko velikih seoba, osmanlijskog perioda, Prvog i Drugog svjetskog rata, pa sve do naših dana. To dokazuje da istraživanja slavonske povijesti sasvim sigurno mogu stati uz bok bilo kojem drugom povijesnom istraživanju u Europi.

 

Međutim, pred povjesničarima ostaje drugi problem, a to je pitanje smisla povijesnog istraživanja. Taj je problem posebice izražen u današnjem vremenu ubrzanog života koji je doveo do posvemašnje nezainteresiranosti za prošlost. Svaki će se povjesničar složiti da je povijesno naslijeđe bitna sastavnica društva, ali će jednako tako priznati da je teško u široj javnosti pobuditi zanimanje za tu baštinu. Predstavljanje povijesti kroz istraživanje povijesti stanovništva, posebice obiteljskih genealogija, pokazalo se kao jedan od boljih pristupa i zato je povijesna demografija u zadnje vrijeme dobila silan zamah. Takav pristup afirmira svijest da istraživanja regionalne i mikropovijesti nema samo usku znanstvenu vrijednost nego naprotiv po- maže u oblikovanju kulturno-povijesnog identiteta važnoga za cjelokupni društveni razvoj. Zato je bez sumnje nužno da kulturno-povijesna baština pronađe svoje mjesto u društvenom i gospodarskom razvoju Brodskog Posavlja.

 

Na kraju želim zahvaliti svima koji su pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana. Njezino objavljivanje nikad ne bih uspio ostvariti bez potpore kolega i svojih najbližih. Veliku zahvalnost izražavam dr. Stanku Andriću, voditelju Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, dr. Mati Artukoviću, dr. fra Andriji Zirdumu i dr. Alexanderu Buczynskom. Želim ovom prigodom izreći duboku zahvalnost i onima koji su najviše utjecali na moje osobno i profesionalno oblikovanje – roditeljima Barbari i Aleksandru, koji su me vodili na mome životnom putu; dr. fra Franji Emanuelu Hošku koji je u mene usadio ljubav prema povijesti; i najviše supruzi Dunji, mojoj vječnoj inspiraciji.

 

Posebne zahvale upućujem brodskim ocima franjevcima, koji su svojim djelovanjem trajno obilježili identitet Slavonskog Broda. Njihov kontinuirani višestoljetni rad na pastoralnom, kulturnom i prosvjetnom polju izgradio je brojne generacije Brođana i snažno utjecao na razvoj grada. Najstarija brodska matična knjiga svjedoči o tome djelovanju, a činjenica da je sačuvana sve do današnjih dana otkriva njihovu svijest o potrebi čuvanja povijesnih dokumenata čiji sadržaj govori ne samo o franjevcima nego i o sredini u kojoj su djelovali. Ta franjevačka tradicija čuvanja starih dokumenata omogućila nam je danas istraživanje naše vlastite prošlosti. Ona ujedno nosi i poruku svim budućim naraštajima da čuvaju memoriju svojih predaka i vlastitog vremena za buduće generacije koje dolaze.

 

Robert Skenderović