Predstavljanje novih izdanja Podružnice – „Josip Matasović i paradigma kulturne povijesti. Zbornik radova znanstvenog skupa”, Scrinia Slavonica 13 (2013) u Gradskoj knjižnici Slavonski Brod.

U Gradskoj knjižnici, 11. prosinca 2013, održano je predstavljanje novih izdanja Podružnice –

„Josip Matasović i paradigma kulturne povijesti. Zbornik radova znanstvenog skupa”, 

Scrinia Slavonica 13 (2013).

Izdanja su predstavili: prof. dr. sc. Damir Agičić, dr. sc. Suzana Leček, dr. sc. Stanko Andrić i Mladen Barać, prof.

JOSIP MATASOVIĆ (1892.-1962):

Rođen je 18. kolovoza 1892. u Vrpolju kod Slavonskog Broda. Maturirao je 1911. na vinkovačkoj gimnaziji, studij povijesti započeo je iste godine na zagrebačkom Sveučilištu, ali je dogodine prešao u Zürich, a već 1913. u Beč, gdje je doktorirao na Filozofskom fakultetu (1915.). Kao gimnazijalac aktivirao se u starčevićanskom krugu oko lista Mlada Hrvatska, koji je neko vrijeme uređivao. Nakon uspostave Kraljevine SHS politički se pasivizirao i u potpunosti posvetio historiografiji. Prvo je zaposlenje dobio u vinkovačkoj Velikoj gimnaziji (1915.-1920.), a potom je prešao u Zagreb na mjesto kustosa u Odjelu za umjetnost i obrt Narodnoga muzeja (danas Muzej za umjetnost i obrt). Tu je 1922. pokrenuo i punih 18 godina uređivao časopis Narodna starina. Godine 1924. dekretom je postavljen za docenta novovjekovne povijesti na Filozofskom fakultetu u Skoplju (u sklopu beogradskog Univerziteta), na kojem je ostao do 1941. godine. Unatoč premještaju, u ovom razdoblju nastavlja uređivati Narodnu starinu i objavljuje svoje najbolje radove. Matasović se vratio u Zagreb 1941., kada je imenovan ravnateljem Državnoga arhiva, a ubrzo i profesorom na Filozofskom fakultetu (1943.). Na dužnosti ravnatelja Arhiva Matasović je ostao i nakon uspostave nove vlasti 1945., a obnašao ju je sve do umirovljenja 1958. godine. Osim toga, Matasović je od 1946. do umirovljenja nastavio honorarno predavati na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.

Dr. sc. Stanko Andrić: 

Naša ustanova ima iza sebe već jednu malu tradiciju održavanja znanstvenih skupova posvećenih povjesničarima, i to povjesničarima koji su biografski, odnosno svojim podrijetlom, rođenjem vezani za prostor Slavonije. Tako smo imali znanstvene skupove o istaknutim povjesničarima Matiji Mesiću i Vjekoslavu Klaiću, a prošle smo godine održali skup o još jednom vrlo interesantnom i zaslužnom hrvatskom povjesničaru Josipu Matasoviću, koji je rođen na istočnom dijelu današnje Brodsko-posavske županije, u mjestu Vrpolju. Simpozij je održan u suradnji s druge dvije ustanove: Hrvatski državni arhiv iz Zagreba i Društvo za hrvatsku povjesnicu.
Radovi sa skupa, prije svega zahvaljujući urednici dr. Suzani Leček, objavljeni su, kao što možete vidjeti, u doista rekordnom roku. Oni osvjetljavaju osobu i djelo Josipa Matasovića sa različitih strana, iako se može naglasiti da je u središtu pažnje toga skupa i zbornika bio, prije svega, Matasovićev povjesničarski opus, znači njegova prilično brojna i tematski raznovrsna djela, koja ga u kontekstu hrvatske povijesne znanosti čine svojevrsnim pionirom jednoga usmjerenja, pristupa i smjera povijesnoga istraživanja, koji obično nazivamo kulturnom povješću. U tom kontekstu može se za Matasovića konstatirati da ga je ponajprije zanimalo to kako su ljudi na materijalnom i duhovnom planu živjeli u tom prostoru i u razdoblju kojim se on bavio – 18. i 19. stoljeće.

Prof. dr. sc. Damir Agičić:

O Josipu Matasoviću se nešto u historiografiji znalo, ali povremeno i sporadično. Deset godina nakon njegove smrti Povijesno društvo Hrvatske objavilo je „Spomenicu Josipa Matasovića” u kojoj se nalazi uvodni tekst Miroslave Despot, u kojem je dr. Despot predstavila životni put Josipa Matasovića. To je dugo bio najopsežniji biobibliografski tekst o Josipu Matasoviću. Dvadeset godina iza toga, 1992, Povijesno društvo „Otium” je organiziralo skup povodom obljetnice smrti Josipa Matasovića na kojem je sudjelovalo 15-ak referenata. Nažalost, kako je Povijesno društvo „Otium” uskoro prestalo postojati nikada nisu objavljeni radovi, odnosno jedan jest dr. Zdenke Janeković – Römer u jednom časopisu, dok ostali nisu. O tome što je bilo Povijesno društvo „Otium” i kako je izgledao taj skup, referirao je u ovom upravo objavljenom zborniku prof. dr. sc. Neven Budak, koji je bio predsjednik Povijesnog društva „Otium”. 

Prošlogodišnji skup o Josipu Matasoviću značajan je iz nekoliko razloga: 

1) Josip Matasović je uistinu zavrijedio da se pola desetljeća nakon njegove smrti kritički i mnogo više progovori o njemu, njegovom djelu i životu, a to je bilo moguće više nego1972. upravo zato što je u Hrvatski državni arhiv bila predana njegova izuzetno bogata ostavština. Isto tako, nešto njegove ostavštine sačuvano je u arhivu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,

2) Organiziran je ovdje u Slavonskom Brodu skup o jednom podrijetlom slavonskom povjesničaru, koji je u svom radu imao i slavonskih tema

3) Unutar Društva za hrvatsku povjesnicu, koje nastavlja tradiciju Povijesnog društva Hrvatske, ovim smo skupom mogli nastaviti niz skupova o važnim povjesničarima 20-og stoljeća, od kojih je prvi bio Jaroslav Šidak, onda Matasović, a ove godine prije desetak dana je bio i dvodnevni veliki skup posvećen životu i djelu profesorice Nade Klaić, naše prve poratne doktorice znanosti, docentice, poslije profesorice srednjovjekovne povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Imamo nadu i optimistični smo da ćemo i referate sa toga skupa uspjeti objaviti dogodine, a da ćemo onda četvrti skup, to smo se dogovorili, posvetiti ne više pojedinom povjesničaru, nego jednoj obljetnici – 140-oj godini sveučilišne nastave povijesti u Hrvatskoj jer 1884, sa osnivanjem modernog univerziteta u Zagrebu, započela je i nastava hrvatske povijesti koju je izvodio Mesić i nastava opće povijesti koju je izvodio Natko Nodilo.

Dr. sc. Suzana Leček: 

Nedavno na zagrebačkom predstavljanju knjige „Zagrebačka blagdanska ozračja : Slavlja, priredbe, zabave na početku 20. stoljeća ”, etnologinje Aleksandre Muraj, kao promotor, sudjelovala je i povjesničarka umjetnosti dr. sc. Snješka Knežević. Svoje predstavljanje započela je time kako drži da je knjiga dr. Muraj izuzetan doprinos hrvatskoj historiografiji i kako je sve zapravo totalna povijest, a rodonačelnik toga, kulturne stvari je bio Josip Matasović.
U svojim djelima, koja su izrazito čitljiva, Matasović se posebno ističe lijepim pisanjem. On zapravo vrlo živo piše, to su slike koje se nižu pred vama, likovi koji se nižu. To je bogato, čitatelj osjeća atmosferu razdoblja o kojem on govori i to sa velikom erudicijom. U samom zborniku, što je neobično za povjesničare, imamo mnogo biografskih priloga o životu Josipu Matasovića. O njegovom životnom putu, koji je iznimno zanimljiv, imamo u zborniku tri članka te još uvjetno dva, koja govore o prilikama za vrijeme njegovog boravka u Skoplju.
U svom radu nije koristi samo izvore iz arhiva, već i literarne, likovne izvore. Uzimao je slike, grafike. To je njemu bio isto nekakav motiv koji je išao opisivati i na taj način ulaziti u to staro vrijeme. Za sve ovo potrebna je iznimna erudicija.
Važan je podatak kako je godinama bio urednik kultnog časopisa Narodna starina, kojeg ponajviše karakterizira njegova interdisciplinarnost. Uspio je objaviti, što je uistinu izvanredan podatak za to vrijeme, s obzirom da je gotovo sve sveske praktički uređivao iz Skoplja, 31 svezak ovog časopisa.

O 13-om broju časopisa „Scrinia Slavonica” govorili su  dr. sc. Stanko Andrić i Mladen Barać, prof.